Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
Riječ Gospodnja.
Evanđelje donosi dobro poznatu pripovijest: Apostoli su u lađi koju je zadesila oluja. Izbezumljeni su i preplašeni. Isus je spavao. Probude ga. On ustaje i zapovijeda bijesnom moru, i nastaje „velika utiha“, a zatim pita zbunjene učenike: “Kako nemate vjere, što ste bojažljivi?” Ovaj evanđeoski događaj često promatramo kao doživljaj nemirna i nespokojna života, osjećaj Božje odsutnosti. Pitamo se: „zašto Isuse mirno spavaš dok lađu moga života lome valovi teški, veliki i bolni“? I onda, kad se najmanje nadamo uzburkano se more smiri… I čujemo Isusov glas: Zašto si sumnjao da sam uza te…
