Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. Riječ Gospodnja.
Komentar: SVE JE NA PRODAJU
Budući da je čitav svijet i svaka pojedina stvar od Boga, mogli bismo na neki način sve stvari smatrati svetima. Međutim, nisu sve jednako svete. Većina je namijenjena svakodnevnoj uporabi te bismo ih mogli nazvati svakodnevnim ili svjetovnim. Među takve stvari ubraja se i tržnica sa svime što se na njoj kupuje i prodaje. No ima stvari koje su izuzete iz svakodnevne upotrebe i određene su za bogoslužje. Nazivamo ih svetim ili posvećenim stvarima. Jedna od takvih stvari bio je i hram u Jeruzalemu. Isus ga naziva „domom Oca mojega“.
Današnje evanđelje želi nam reći da svete i svjetovne stvari ne smijemo stavljati u isti koš. Tržnica je tržnica, ona je potrebna, ona služi ljudima, i zato je sama po sebi dobra. Kad su Josip i Marija prikazali Isusa u hramu, donijeli su sa sobom dva goluba koja su kupili usput na tržnici. Dok su apostoli bili još ribari, prodavali su ulovljene ribe na tržnici. Nigdje nije zapisano da je Isus imao išta protiv toga. Međutim, tržnici je mjesto na otvorenom trgu, a ne u svetištu. Premjesti li se u svetište, treba je odande otjerati, ako ne milom, onda silom. Isusova ljutnja na mjenjače i preprodavače u hramu najozbiljnija je opomena svim čuvarima svetišta da budno paze što se u tim posvećenim prostorima događa.
U nastavku Isus je svojim sugovornicima dao na znanje da je On osobno Božji hram. Po krštenju smo i mi postali Božjim hramom. Nemojmo iz njega stvarati tržnicu.
U kojim slučajevima bi se to dogodilo?
– da u naše srce ima pristup bilo tko i bilo kada.
– da se u njemu nagomilava bilo kakva starudija a mi ne pokušavamo uvesti red.
– da ne vodimo brigu o svom duševnom miru te nas zaglušuje buka iznutra i izvana.
– da sve u nama postane predmetom cjenkanja i mešetarenja.
– da stvarima oduzmemo njihovu unutarnju vrijednost pa bi sve, pa i mi sami, bilo na prodaju.
