Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. Riječ Gospodnja
KOMENTAR: Svi poznajemo primjere, kada liječnici učine sve, što je u njihovoj moći, a na kraju dignu ruke i priznaju, da su došli do granice medicinske znanosti. Više ne mogu učiniti. Cijeli život morao bi bolesnik uzimati lijekove, uživati bi smio samo određenu hranu, za posao će biti napola ili nikako sposoban, možda će do smrti biti vezan uz postelju ili na invalidska kolica …
A najteži slučajevi, kada se više ne radi o bolovanju do smrti, nego o samoj smrti. Tada je stanje doslovno bezizlazno. Današnje Evanđelje govori o takvom slučaju. Evanđelje oslikava očajnog načelnika zbornice. Dojurio je k Isusu i zaklinjao ga, neka pođe s njim i ozdravi mu na smrt bolesnu kćerku. Bila je u posljednjim izdisajima.
Isus je bez oklijevanja krenuo s njime, ali već na putu dobili su obavijest, da je žurba uzaludna. Djevojčica je umrla. To je beznadna situacija ali samo za ljude. Isus odlazi do mrtve djevojčice i jednim pozivom vraća je u život. Za Isusa, dakle, ne postoje bezizlazne situacije ni bezizlazni slučajevi. Gospodar je i zdravlja i bolesti i smrti. Gospodar bez lijekova, bez zaklinjanja, bez pomoćnih sredstava, kojima ljudi liječe bolesne i pokušavaju dozvati mrtve.
Je li Jairova kći ikad poslije oboljela, ne znamo ali znamo da je sigurno umrla kao i svi koje je Isus vratio u život. To znači da tjelesno zdravlje i zemaljski život nisu čovjekova najviša dobra. Moć ozdravljenja i oživljavanja čuva Isus za neku drugu priliku, kada će konačno riješiti sve beznadne slučajeve a to je sudnji dan i život u vječnosti.
