Sa velikim nestrpljenjem smo očekivali dan polaska u dragu Opatiju na duhovne vježbe ocima isusovcima u zajedništvu s našim pastirom župnikom Marijanom Culjakom, nas 20-ak aktivnih članova župne zajednice. Dolazeći i približavajući se Opatiji i samostanu nekako nam je srce brže zakucalo od uzbuđenja i radosti dolaska k cilju, da kroz tri dana obnove što bolje pripremimo svoje duše za nadolazeći župni blagdan sv. Jelene Križarice kao i za dublje upoznavanje vjere upravo u ovoj „Godini vjere“ koju je proglasio papa u miru Benedikt XVI-i. Dočekala su nas vedra i nasmijana lica naših patera, posebno dragoga prijatelja p. Zvonka Vlaha s kojim nas povezuju godine prijateljevanja i druženja. Smještajući nas u sobe vodio je posebnu brigu o svima nama na čemu mu zahvaljujemo kao i na svemu što je potom uslijedilo.
26. travnja 2013, petak
Odmah smo nakon večere imali prvo predavanje koje je mene ali vjerujem i ostale sudionike posebno zamislilo. Govorio nam je iz srca onako pučki o putu čišćenja, prosvjetljenja i sjedinjenja. Posebno je progovorio o „čišćenju duše“ u sakramentu svete ispovijedi. Koliko mi zajedno koristimo taj dar i tu milost u svojim životima? Svatko od nas je ponaosob u tišini svoga srca i duše, zatim ili kapelici ili crkvi mogao odgovoriti na to pitanje… Tada kada iskreno odgovorimo na ta pitanja događa se put prosvjetljenja i sjedinjenja najprije sa Bogom a onda i sa braćom i sestrama. Uslijedila je sveta misa nakon koje smo također imali još jedan nagovor koji se je temeljio upravo na Božjoj Riječi koju smo slušali. Svakoga od nas pater je upitao: gdje je moje srce danas? Je l’ ide nekom stranputicom, krivudavom koja vodi u propast ili slijedi put istinskih kršćanskih kreposti. Pozvao je sve nas na GORU PREOBRAŽENJA – pritom doslovce prikazujući primjer iz vlastitoga života. Sjetite se upravo dobrih, lijepih i sretnih trenutaka u svojim životima koji vode upravo do te gore. No tu ima i trnja i padova tu se događa i MASLINSKA GORA koja svakoga od nas opominje i poziva na promjenu života. Da svijet, ljude i okolinu oko sebe učinimo boljim. A kako to postići? Pa upravo primjerom i svjedočanstvom svoga kršćanskog života. Molitvom, dobrim djelima, milosrđem i ljubavlju. To je onda gora preobraženja za svakoga od Vas – poručio nam je p. Zvonko.
27. travnja 2013, subota
Ujutro nas veliku većinu nije trebalo buditi svi smo već bili spremni za dan koji je pred nama. Dan koji je bio bogat sadržajem. Ujutro smo svi zajedno predvođeni p. Zvonkom u kapelici izmolili jutarnju molitvu s kojom smo započeli današnji dan. Uslijedio je doručak. Nakon kojeg smo se okupili u kapelici da bi započeli sa današnjim duhovni programom nastavljajući razmatranja vezana uz jučerašnji dan. Nekoliko puta smo se opet vraćali na goru preobraženja ali na taj način koji nas je vodio k današnjem razmatranju kako i na koji naći ostati povezan s Gospodinom. Na koji naći odgovoriti njegovom pozivu? Prije velikih događaja u Isusovom životu stoji zapisano da se uvijek povukao u osamu, molitvu i tišinu. S tom namjerom ste i vi došli ovamo.. Povući se u osamu i osluškivati, tražiti put koji vodi k izmirenju i pomirenju. Susretu s Bogom te prihvatiti njegovu volju i planove koje ima sa svakome od Vas.. Svi ste dobili darove i talente, svakome od vas Bog je podario sposobnosti za djelovanje u vašim zajednicama. Na vama je da ih iskoristite na pravi način, no i poziv da u osami i šutnji još više usavršite ono što vam je podareno, da ne zakopate talente već da ih nadograđujete u zajedništvu sa braćom ljudima. Dakle osluškujte ono što vam Bog poručuje, vratite se prvo sebi ako ste se otuđili od sebe samih da biste se onda smogli posvetiti jedni drugima.
U drugom dijelu uslijedilo je razmišljanje i preispitivanje naših života. Dakle govorili smo o grijehu kojeg svaki od nas ima, a Isus nas poziva da danas preispitamo cjelokupni svoj život, na to nas je pozvao i p. Zvonko tumačeći nam kako da se valjano pripravimo za ispovijed. Koliko često uopće razmišljamo o svojim negativnim ili pozitivnim stvarima u životu? Znamo li stati pred Gospodina i sa potpunim mu povjerenjem izreći svoje pogreške koje nam preko svećenika upravo On oprašta? Zamislimo se i preispitajmo svoje duše te iskoristimo priliku za sakramenat pomirenja s Bogom a onda i s ljudima jer svi smo jedna velika obitelj koja se naziva crkva, međusobno smo braća i sestre pa je potrebno opraštati.
Iza ručka uputili smo se u naše hodočasničko mjesto Trsat gdje smo počastili Majku Božju pjesmom, molitvom, pobožnošću križnoga puta i najvećom žrtvom nad Žrtvama svetom misom moleći na sve one nakane koje smo ispisivali tijekom boravka u ovom prekrasnom ambijentu otaca isusovaca. Pater Zvonko je predvodeći misno slavlje na poseban način uključio u misnu žrtvu sva naša trpljenja, sve napetosti, strahove, sve naše obitelji, župnu zajednicu, cijelu našu domovinu stavljajući Mariji u srce da nas čuva, da nas brani, da nas zagovara kod svoga Sina.
U današnjem misnom slavlju svi oni koji su osjetili potrebu mogli su pristupiti i sakramentu bolesničkog pomazanja kako bi i na taj način zadobili zdravlje duše i tijela u svojim bolima, trpljenjima i teškim nošenjima životnih križeva. Neka po Marijinom zagovoru zadobijemo mudrosti u rješavanju životnih poteškoća i nedaća, a zahvaljujemo u svim dobrim situacijama u kojima nam Marija bude oslonac, ona koja kao dobra i brižna Majka pomaže djetetu u trenucima osamljenosti, u trenucima kada ne vidim izlaz iz određenih situacija, u svim dobrim i pozitivnim stvarima koje nam se događaju u životu. Marijo budi uz nas i po danu i po noći, zagovaraj nas i izmoli milosti kod našega Spasitelja, svoga sina Isusa Krista na dobrobit cjelokupne naše zajednice, društva, domovine i svijeta. Uslijedilo je zajedničko fotografiranje za uspomenu nakon kojeg smo se uputili ponovo za dragu našu Opatiju.
28 travanj 2013, nedjelja
Ujutro smo svi zajedno predvođeni p. Zvonkom u kapelici izmolili jutarnju molitvu s kojom smo započeli današnji dan. Uslijedio je doručak. Nakon kojeg smo se okupili u kapelici da bi započeli sa današnjim duhovni programom i razmišljanjem o velikom otajstvu Euharistije koje smo predvodili pjevanjem i aktivnim sudjelovanjem u tom velikom otajstvu.
Na misnome slavlju ponovio je riječi koje su se orile i duboko odjeknule trsatskim svetištem (barem meni a vjerujem i drugima) a to sam i ja govorio i pisao više puta BITI ČOVJEK ZA DRUGE. Često si ponavljam tu rečenicu. BITI čovjek za druge. No ubrzani tempo života nosi i svoje terete i padove. Pritom se sjetim stiha Antuna Branka Šimića „Čovječe pazi se da ne ideš malen ispod zvijezda“!. Jer život posvećen nečemu je zaista vrijedan življenja. Ne budi skroman. Ne boj se svojih ciljeva. Nemoj ići za ciljevima za koje znaš da ćeš ih ostvariti. Ciljaj mjesec. Čak i ako ga promašiš, sletjet ćeš među zvijezde.
To je poziv i meni i vama – nasljedovati osobu Isusa Krista i njegovu puninu osobe kako bi imali ljubavi za svakog čovjeka, svaku osobu. Želim i želimo, moram i moramo svjedočiti ljudima tu LJUBAV, da oni vide odsjaj zvijezde koja će nam pokazivati put k pravim i istinskim vrijednostima svakoga kršćanina a to je BITI ČOVJEK ZA DRUGE. Zato sam bio tu zato mi je ova duhovna obnova otvorila srce i dušu … GOSPODINE DAJ MI TU LJUBAV… DAJ DA BUDEM ČOVJEK ZA DRUGE…
Nakon misnoga slavlja fotografirali smo se za uspomenu i još malo družili sa vjernicima toga podneblja. Nakon ručka zahvalili smo svima koji su se ovih dana brinuli za nas, kuharicama i ocima isusovcima, posebice p. Zvonku pjesmom i molitvom. Nakon toga smo se uputili do autobusa te krenuli prema Zaboku. Putem smo posjetili vlč. Damira Ivaneka koji nas je razdragana i nasmiješena srca i duše upoznao sa mjestom, župom i crkvom u kojoj djeluje kao župni vikar a zatim smo se puni dojmova vratili u naš suncem obasjan Zabok. Još jednom svima iskreno hvala na svemu…
Darko Fiket
A naš župnik vlč. Marijan ponukan prvim danom obnove napisao je i pjesmu koju Vam donosim u nastavku…
Poziv na drugu obalu
Ti si me zvao na svoju obalu,
a kako ću preko rijeke?
Voda je hladna i tako brza,
a obale tako daleke.
Moja je obala krš i kamen
pa ipak je čuvam slijepo.
U tebi je Život i sve tako buja,
i s Tobom bi bilo mi lijepo.
A ti ne popuštaš i tvoja ruka
tako mi uporno maše.
“Strpi se Isuse! Još nisam spreman –
još moja mi obala paše.
A onda odjednom: ja sam u rijeci,
i plivam protiv struje.
Ne shvaćam ništa: ni kako, ni zašto?
Al srce Tvoj poziv čuje.
Pa krećemo skupa tom obalom tvojom…
Ponekad se ipak izgubim.
No Ti me čekaš, jer znaš da ću stići.
Ti znaš da te iskreno ljubim.
Marijan Culjak, Opatija, 27.04.2013.