Čitanje svetog Evanđelja po Luki: U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad ju Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: „Ne plači!“ Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: „Mladiću, kažem ti, ustani!“ I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: „Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!“ I proširi se glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. Riječ Gospodnja.
Komentar: Bog ne podnosi ljudsku nesreću, a ljudi su ipak toliko nesretni. Ne podnosi ni ljudske zablude, a mnogi ipak žive u zabludi. On je protiv svakog nasilja, osobito protiv smrti, a svijet je pun nasilja, i ljudi neizbježno umiru. I sam Isus Krist nije izbjegao životne nesreće, trpio je nasilje, proglašen je lašcem i laž mu je sudila. Morao je umrijeti. Njegovo je pak uskrsnuće navještaj i jamstvo da ljudska sudbina nije beznadna, da izlaza ima, da posljednja riječ ne pripada zabludi, nasilju ili smrti. Tu uskrsnu nadu navješta Sveto Pismo od svojih početaka; nju Isus također predskazuje svojim čudesima, napose oživljavanjem mrtvih. Ono se napokon obistinjuje u svakom iskrenom obraćenju.
