Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.« Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Mnogi kršćani ne uspjevaju crkveni govor doživjeti kao govor o svojim istinskim životnim pitanjima. Obično prihvaćaju ono što su nekad malo zapamtili od vjeronauka ali ne vide kako se u životu po tome ravnati. Zato se postavlja pitanje kako izreći Božju istinu da ona svakome bude praktična i njegova vlastita životna istina? Kako shvatiti i prihvatiti da nam vjerska pripadnost ne treba zato da bi smo se od drugih razlikovali, potvrđivali u svom nacionalnom ili bilo kojem grupnom identitetu, nego da nas upravo vjerska pripadnost približi svakome čovjeku pa i onomu koji ima drukčija uvjerenja od nas.
