Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.« Riječ Gospodnja.
Komentar: Čovjeku su potrebna materijalna dobra da bi mogao živjeti dostojno od svoga rada i tim dobrima činiti dobro. Zbog toga i postoje razne različite udruge i crkveni Caritas da onima koji su u nevolji pomognu oko najpotrebnijega. Temeljno ljudsko pravo je pravo na rad i zaradu pa onda i na radost. Neki su, nažalost zakinuti u tome pa se onda nađu u nevolji. Zbog velike sebičnosti i pohlepe na jednoj strani stvara se veliki nesrazmjer među ljudima tako dog jedni obiluju za druge nema ni onog najosnovnijeg. No postoji i siromaštvo zbog lijenosti, nerada i nezainteresiranosti. Pitanje je što s takvima? Sveto je pravilo kako je blaženije davati nego primati. Sve gore napisano odražava našu stvarnost i našu svakodnevicu na koju ne možemo biti ravnodušni.
Socijalni nauk Crkve naglašava da se vjernik bilo kao poslodavac ili kao posloprimac mora prema radu odnositi odgovorno, uvijek poštujući čovjekovo dostojanstvo. No u praksi vidimo da mnogi deklarirani kršćani i vjernici postupaju veoma neodgovorno bilo u donošenju zakona ili provođenju zakona o radu i ljudskim pravima. Stoga Isusova prispodoba iz današnjeg Evanđelja nije upućena nekim nestvarnim ljudima iz daleke prošlosti nego upravo nama ljudima današnjice. U pretjeranom strahu i brizi za materijalnim dobrima potpuno zaboravimo na duhovne vrijednosti pa tako rad postaje ropstvo a materijalni dobitak često sredstvo robovanja nas samih ili nepravednog iskorištavanja drugih.
Često nastaju svađe kod podjele materijalnih dobara među rodbinom i najboljim prijateljima. Obično ostavinske rasprave dovode do rastave među braćom i sestrama. Nerijetko su najglasniji i najzahtjevniji upravo oni članovi obitelji koji su za života roditelja najmanje ili ništa doprinosili zajedničkom dobru obitelji. Takvima ali i svima nama na upozorenje sveti Pavao poručuje: „Tko ne radi neka i ne jede. A čujem da neki među vama dangube. Takvima poručujem da rade i s mirom svoj kruh jedu.“ Svima koje je život ili ljudi u bilo čemu zakinuo dužnost nam je priskočiti u pomoć a svoja materijalna dobra nikada ne smijemo pretpostaviti duhovnim vrijednostima.
Upravo sklad u brizi za prolazno i neprolazno čini čovjeka čovjekom, čini ga sretnim i velikim u Božjim očima.
