Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: „Ovaj prima grešnike i blaguje s njima.“ Nato im Isus kaza ovu prispodobu: „Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je nenađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će u nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja. Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.“ Riječ Gospodnja.
Komentar: ŽENA NA UMORU
Sjećam se događaja iz ranog djetinjstva. Bilo je to vrijeme kada se svete mise nisu mogle služiti poslije podne, pa su se održavale samo pobožnosti ‘Večernjice’. Skupilo se veliko mnoštvo djece i mladih pred crkvom i čekali smo zvono da nas pozove na početak pobožnosti. Bilo je tu i starijih baka, koje su si kratile vrijeme prigovaranjem i ogovaranjem mladih. Zvono je zazvonilo i mi smo pohrlili na vrata crkve. Kapelan je već spreman čekao u sakristiji, kad je dotrčao jedan seljak, sav zadihan i zajecao: „Velečasni, žena mi umire!“ Kapelan bez riječi ode do svetohraništa, uzima svetu hostiju i sveto ulje i krene za seljakom. Mi ministranti i cijela crkva ostali smo zbunjeni zbog njegova postupka, bez objašnjenja. Među bakama se čulo glasno prigovaranje: „Vidiš kako je bezobrazan, nas pušta da čekamo a on odlazi, a treba početi Večernjicu.“ Zvonar se snašao i naredio da molimo krunicu dok se velečasni ne vrati. Nakon poduljeg vremena vratio se vidno potresen i svima objavio: „Hvala Bogu, stigao sam na vrijeme, Teta Štefica je samo mene čekala. Kad se ispovjedila i pričestila, primila bolesničko pomazanje, mirno je izdahnula na mojim rukama!“ Nisam tada ni znao ni razumio današnji Isusov govor farizejima, ali sam od tada velečasnoga cijenio još više i divio mu se, a one bake nisam baš jako volio. Negdje u dubini djetinjeg srca osjećao sam da je velečasni imao pravo, a da bake nisu postupile dobro!
Isus naglašava radost i važnost obraćenja, ne umanjujući veličinu i vrijednost onih koji su mu trajno vjerni. Izgubljena ‘ovca’ nije za Boga mrtva ili otpisana, samo, možda, nema nikoga tko bi joj pristupio u njezinoj izgubljenosti. Izgubljena drahma, (vrsta novca) ženi je veoma važna premda bi mogla preživjeti i s onih devet neizgubljenih. Bog nikoga unaprijed ne odbacuje i ne osuđuje, kako to često čine ljudi, pa i oni koji sebe smatraju dobrim vjernicima i pravednicima. Grijeh pojedinca izaziva veliku žalost u nebu ali zato obraćenje izaziva neizmjernu radost. Takva su Božja mjerila. On postupa potpuno drugačije od ljudi. I opet se pokazuje u Isusu iznenađujuće dobar i milosrdan. Kako nas ta spoznaja mora sve radovati i hrabriti da mu ne okrenemo leđa.
