Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’««Riječ Gospodnja.
Komentar: Danas vijesti lete brže od ptice, brže od vjetra. Za očekivati bi bilo da će se čovječanstvo trgnuti i učiniti nešto konkretno da nestane glad i da prestane rat. No čovjek kao da se oglušuje na tuđe nevolje i misli samo na svoje uske interese. Papa Franjo naglašava činjenicu kako humanitarna pomoć ne može stići ugroženima zbog zamršenih birokratskih procedura, propisa i političkih razloga a istovremeno oružje bilo koje proizvodnje zaobilazi i prevladava sve zapreke. Mnogi kažu: „To nije moj problem, ja i tako ne mogu učiniti ništa!“ Život nema reprizu poput filma ili utakmice. On teče uživo, neponovljivo i zato treba reagirati iz prve. Svako odgađanje može biti pogubno za nekoga.
Pobjedniku treba čestitati sada jer već sutra dolazi novi rekorder. Zahvaliti treba odmah a ne nakon smrti u novinama. Ispričati se treba odmah jer svaka nepravda sve više peče što se dulje čeka. Sada treba utješiti, zagrliti, ohrabriti… Postoje situacije koje su jednostavno neponovljive i ne trpe odgodu. Možda nam Lazar iz prispodobe nije simpatičan, možda je sam kriv za svoju nevolju, ali on je sada gladan i jadan. Lazarovo ime znači: Bog pomaže! Najlakše je poput Kaina reći: „Zar sam ja čuvar brata svoga!“ Ili poput Pilata oprati ruke. Ja sam čist, i ja s time nemam ništa. „Neka institucije rade svoj posao.“
Bogataš nasuprot Lazaru u prispodobi nema imena. On je jednostavno neki bogataš. Mogao bi biti bilo tko od nas. Vidi se da je ugledan u društvu, ljudi vole biti u njegovoj blizini, ukusno se odijeva, okuplja oko sebe prijatelje, priređuje bankete… No on je jedan od onih koji je imao svježi dah a mlako srce, čiste ruke ali zagađenu dušu. Nije dovoljno ne činiti zlo nego treba činiti dobro. Isus nije rekao; „Ubili ste gladnoga, prevarili beskućnika, napali siromašnoga…“ On je rekao: „Bijah gladan, žedan, bez krova nad glavom, u zatvoru, bijah očajan i kada sam trebao vašu pomoć – vi ste propustili priliku okrenuli glavu od mene.“
Zašto je student propao na ispitu? Profesor ga nije pitao naučeno gradivo nego ime spremačice pored koje je svaki dan prolazio na fakultetu. Student nije znao kako se zove i vraćen je s ispita. Živio je samo za svoju znanost. Što mi znamo o drugima, o ljudima s kojima živimo, radimo, našim rođacima, starcima u domovima. Uvijek mjerimo vrijeme kad smo uz njih i opravdavamo se često izmišljenim obavezama. Možda su i naše ruke čiste ali ako su prazne ta čistoća nije ni malo vrijedna u Božjim očima.
