Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: „Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!“ Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: „Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!“ A bijaše natpis ponad njega: „Ovo je kralj židovski.“ Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: „Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!“ A drugi ovoga prekoravaše: „Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti nAli mi po pravdi jer primamo ono što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.“ Onda reče: „ Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.“ A on će mu: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ Riječ Gospodnja.
Komentar: Dovršetak povijesti – Blagdan Krista Kralja na kraju liturgijske godine označuje ne toliko kraj ovozemne ljudske povijesti koliko ispunjenje njezina smisla. Vrijeme je počelo teći trenutkom stvaranja ovoga vidljivoga svijeta i povijest neumitno juri prema ispunjenju novoga stvaranja a to je prestanak vremena, to je novo stvaranje za vječnost. U povijesti vladaju ljudska kraljevstva i carstva, nekad pravednija nekad nepravednija, no sva imaju isti cilj: vladati nad čovjekom, gospodariti nad drugima. Bog ne želi tako.
Njegovo kraljevstvo utemeljeno je na služenju drugima, na žrtvi. To poručuje Isus s križa onima koji mu se rugaju: „Ako si ti kralj spasi samog sebe! Siđi s križa pa ćemo ti vjerovati!“ Veličina i novost Kraljevstva Božjega je u tome da Bog ne želi nikoga pokoriti, nad nikim vladati, on jednostavno želi čovjeku ponuditi svoju ljubav. Tu ljubav ne osvajamo mačem nego križem, ne nasilnim pokoravanjem nego dobrovoljnim predanjem. Zato i Isus može obraćenom grešniku odmah obećati ulazak u to Kraljevstvo, obećati kao onaj koji ima vlast, koji tu vlast svojom uskrsnom smrću upravo stječe i zauvijek potvrđuje.
