I. Prorok Izaija poziva na radost i naviješta Božji dolazak koji označuje spasenje i oslobođenje.
II. Apostol Jakov poziva na strpljenje u iščekivanju susreta s Bogom. Kao uzor strpljivosti navodi Krista Gospodina
III. Isus potvrđuje Ivana Krstitelja kao svoga Preteču i ukazuje na znakove prisutnosti Božjeg kraljevstva koje je s njegovim dolaskom nastupilo.
KOMENTAR:
Herod je tek jedan od onih koji smatraju da im je sve dopušteno. Susreo se s Ivanom koji ne poznaje diplomatski rječnik, koji ne zna pravila igre na kraljevskim dvorovima i koji je zbog govora istine završio u tamnici. I u samom Ivanu rađaju se sumnje jer, premda je točno znao koja je njegova uloga kao Preteče, želio je vidjeti kako raste Onaj koga je naviještao. No, činilo se da On ne raste, već da se smanjuje. Ivan je govorio o žetvi, a Isus govori o sjemenu i sjetvi; Ivan ga je vidio kako u ruci drži vijaču kojom pročišćava, a pljevu spaljuje; vidio ga je kako pobjeđuje neprijatelje, jasno dijeli dobre od loših i – konačno – uspostavlja red u ponašanju i životu ljudi. A Isus prihvaća sve, druži se s grešnicima i čini se da nije došao radi završetka, već radi početka nečega novog. Ivan mu je u ruke stavio sjekiru kojom bi trebao odsjeći grane koje ne donose plod, a Isus otvara vrijeme strpljivosti i oproštenja. U tim nejasnoćama Ivan šalje glasnika k Isusu s pitanjem: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“
Ivan želi znati odgovor odmah a mi bismo na njegovu mjestu možda pričekali neku drugu priliku. Znamo odgoditi odlučujući susret. Da bismo bili vjerni, čekamo neku drugu prigodu; da bismo primijetili siromašnoga čovjeka, čekamo nekoga drugog siromaha, a ne susjeda pored nas; da bismo otvorili uši, čekamo drugog govornika i lakšu temu; da bismo poslušali tuđe mišljenje, savjet ili prijedlog, pokušavamo naći nekoga tko će biti naš istomišljenik. Isus želi da otvorimo uši i da čujemo danas, da prohodamo danas kršćanskim korakom. Jesi li ti kršćanin koga čekamo? Jesi li ti taj koji je spreman progovoriti u prilog nebranjenih i bespomoćnih? Onaj koji se otvoreno suprotstavlja nepravdi i ponižavanu i razotkriva dvoličnost? Jesi li ti ponizni ispovjednik vlastitih grijeha, prije nego li postaneš sudac tuđih? Isus Ivanu, preko poslanika, odgovara na njegovo pitanje: „slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.“ Da bi drugi u nama prepoznali Isusa i novost Evanđelja moramo prvo sami doživjeti promjenu života, razmišljanja i djelovanja. (Prema: Živom vrelu, br. 12, 2013.)