NEDJELJNO EVANĐELJE
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: „Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?“ To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nj baci kamen.“ I ponovo se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?“ Ona reče: „Nitko, Gospodine« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Nakon noći provedene u samoći molitve i kratkog odmora, Isus ponovno dolazi, već u ranu zoru, u Hram, kako bi poučavao ljude. Uskoro tu doživljava nemili izazov pismoznanaca i farizeja. Dovode pred njega ženu uhvaćenu u grijehu za koji je po Mojsiju bila propisana drastična kazna. Smrt kamenovanjem. No taj se zakon protivi državnom, rimskom zakonu koji jedini imaju pravo nekoga osuditi na smrt. Po njima zamka je bila u tome da Isus kako god postupio krši jedan od zakona. Isusovim protivnicima nije stalo do žene pa ni do samog njezina grijeha. Njima je prva namjera iskušati Isusovo milosrđe i ljubav koju propovijeda. A drugo žele pokazati kako su oni pravedni i bez grijeha pa zato naglašavaju: „Nama je Mojsije naredio da budemo čuvari Zakona!“ Isusov postupak iznenađuje sve prisutne. Ne brani se, ne napada, ne osuđuje nego postavlja pitanje koje reže dublje od mača: „Tko je od vas bez grijeha…!“ Nastaje tišina, zaprepaštenje, nevjerica. Tko se u tom trenutku nije sjetio nekog svoga grijeha ili prekršaja? Kome nije palo na pamet da bi i njegovu sramotu netko mogao izreći pred mnoštvom? Grješnici sami često znaju biti vrlo glasni i brzi kada treba ukazati na grijeh drugih često samo zato da prikriju svoju sramotu i svoj vlastiti grijeh. Farizeji i pismoznanci shvatili su Isusovu pouku. Nisu bili sigurni u svoju bezgrešnost i svoju nevinost, dapače, shvatili su da imaju i oni „putra na glavi“, i počeli su se povlačiti. Isusova blagost prema ženi koja je ostala sama pred njim, sagnute glave, puna pokajanja iznenađuje i samu ženu. Umjesto moralne propovijedi začuje riječi kojima gotovo ne može povjerovati: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada nemoj više griješiti!“ Bila je to doista korizmena ispovijed: počinjen grijeh, istinsko pokajanje i na kraju odrješenje, rasterećenje. Prilika da krene novim putem
Draga braćo i sestre! Kao vaš župnik i prijatelj pozivam vas na korizmenu svetu ispovijed. Vjerujte da je to olakšanje i uskrsna nagrada koju svi zaslužujete. Bog ne ljubi grijeh ali je posebno blag prema svakom iskrenom pokajniku!
