Sveto vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, petak i subota) koje se proteže u vazmeno bdjenje i proslavu Kristova uskrsnuća, najsvetiji su dani u crkvenoj godini i životu kršćanske zajednice. U njima slavimo Kristovu ljubav utjelovljenu u euharistijsko otajstvo, Kristovu muku kao najveći i najistinskiji izraz njegove ljubavi, Kristovu smrt kao krajnji čin samoponištenja (kenosis) radi našega oslobođenja i uzdignuća na razinu Božjega sinovstva. Sve te otajstvene događaje slavimo u svakoj euharistiji, kao spomen-činu Kristove muke, smrti i uskrsnuća, a u Svetom trodnevlju oni su na poseban način predočeni kao događaji našega spasenja i čin naše vjere.
Cvjetnicom ili Nedjeljom muke Gospodnje slavimo Kristov ulazak u Jeruzalem u kojem će dovršiti vazmeno otajstvo. On je slavno uzašao kao Mesija, i trpio kao skromni sluga, dovršivši svoje poslanje koje mu je Otac povjerio. “On je dragovoljno trpio nevin za grješnike, nedužan ubrojen među zločince. Njegova je smrt uništila naša zlodjela, a njegovo uskrsnuće donijelo nam opravdanje” (Predslovlje).
Cijeli Veliki tjedan posebno je vrijeme milosti u kojem uranjamo u otajstva našega spasenja i preporađamo se kao novi ljudi, obraćeni korizmenim postom, molitvom i djelima ljubavi (Obratite se i vjerujte evanđelju!), sposobni za novi život po Kristu, život ljubavi i predanja za spas svijeta.
Na Veliki četvrtak slavimo trostruko otajstvo ljubavi – zapovijed ljubavi: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!” To je posvješćenje našega poziva i poslanja i ujedno znak prepoznavanja; ustanovljenje svetog reda kao produljenja Kristove služničke ljubavi; i euharistiju kao trajnu i spasonosnu Kristovu prisutnost među nama, “ljubav utjelovljenu u liku kruha”. “Mi smo postali dionici Kristova posvećenja, da u svijetu budemo svjedoci njegova otkupljenja” (Zborna). Otac je “Duhom Svetim pomazao svoga Jedinorođenoga Sina za svećenika novoga i vječnog Saveza i odredio da njegovo svećeništvo dalje živi u Crkvi. On sav svoj narod odlikuje kraljevskim svećeništvom i iz ljubavi prema braći odabire ljude koji polaganjem ruku postaju dionici njegove svećeničke službe. Oni prednjače ljubavlju i tvoje vjerne hrane tvojom riječju i svetim otajstvima, posvećuju život tebi i spasu braće, nastoje postati slika samoga Krista i postojano svjedočiti ljubav i vjernost tebi” (Predslovlje). Vrhunski čin ljubavi i poniznog služenja je pranje nogu, u kojem se na Kristov način iskazuje da je poslanje kršćanina ljubiti i služiti. Euharistijska je služba prožeta motivom: “Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog!” Isus Krist “predao je Crkvi žrtvu novoga Saveza i gozbu svoje ljubavi. Iz toga otajstva crpimo ljubav i život” (Zborna).
Veliki petak spomen je muke Kristove. Križ je središte molitve i čašćenja. Po otajstvu Kristove muke, u kojoj je Krist, Božji Sin, “za nas prolio svoju krv”, očituje se neizmjerno Božje milosrđe i praštanje, po kojemu smo oslobođeni “grijeha i jarma smrti” prešli u život milosti i posinjenja. Sveopća molitva upućuje se Bogu za Crkvu i njezine službenike, za katekumene (pripravnike za krštenje), za jedinstvo kršćana, za Židove iz kojih je tijelom i kulturom potekao naš Spasitelj, za one koji ne vjeruju u Krista, i one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, za ljude u potrebi, sjedinjujući tako sve ljude u vjerničku Božju obitelj. Klanjanje križu, uz prigodne poklike i napjeve, posvješćuje vjernicima da je Kristov križ sredstvo spasenja, znak pobjede nad svakim oblikom zla, grijeha i smrti, te put kršćaninova suobličenja Kristu, kojega svakodnevno nasljeduje prinoseći svoj život, kao živo bogoslužje, na slavu Boga i spas čovjeka. Bogoslužje završava pričešću (taj dan nema mise) kojom se jačamo i obnavljamo “velikim djelom Božjega milosrđa” te primamo “snagu za vjerno služenje” (Popričesna).
Velika subota započinje bdjenjem u svetoj noći. Četiri su glavna dijela bogoslužja te večeri: služba svjetla, služba riječi, krsna služba i euharistijska služba.
Služba svjetla započinje blagoslovom ognja i paljenjem uskrsne svijeće koja je znak Krista, svjetla svijeta. Molimo da Gospodin “po vazmenom slavlju ražari u nama želju za njim” i da “Svjetlo slavno uskrsnulog Krista rasprši tmine pameti i srca.” Nakon što svi vjernici zapale svoju svijeću na uskrsnoj svijeći, “Svjetlo Kristovo” razlije se po cijeloj crkvi. Slijedi Vazmeni hvalospjev u kojem se ističe Božje svjetlo u povijesti spasenja, od stvaranja prvoga svjetla, preko ognjenog stupa koji je vodio sinove Izraelove, do svjetla Kristova koje “raspršuje tamu grijeha”, oslobađa od svih opačina, “vraća milosti i pridružuje svetima.” (Hvalospjev). Krist je “raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao… O, neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao… Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje.” (Hvalospjev). Zato Crkva moli da plamen te svijeće “koja ne zna zalaza”, jer je to sam Krist uskrsnuli, “svijetli svakom čovjeku”.
Drugi dio bogoslužja je Služba čitanja u kojoj se razmatraju veličanstvena djela Božje ljubavi po kojima se očitovala Božja stvarateljska i otkupiteljska ljubav, naše izabranje i posvećenje.
Treći dio je Krsna služba u kojoj katekumeni po sakramentu krštenja, preporođeni Duhom Svetim i krsnom vodom, postaju novi članovi Božjega naroda, Crkve, da naviještaju divna djela Božje ljubavi.
Svečano bogoslužje završava euharistijskom službom u kojoj se sva otajstva spasenja, koja su naviještena u riječi i slici, slave uprisutnjena u Kristovu tijelu i krvi, kao “kruhu života” i “kaležu spasenja”. Ojačani duhom Kristove ljubavi i “okrijepljeni vazmenim otajstvima” “živimo u bratskoj slozi” i naviještamo Krista svojim životom.
Kristovo uskrsnuće je i naša pobjeda, jer nas on po svojoj muci i križu privodi k slavi uskrsnuća i “otvara pristup vječnom životu”. (Zborna, vazmena).
