Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: „Idem ribariti.“ Rekoše: „Idemo i mi s tobom.“ Iziđoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: „Dječice, imate li što za prigristi?“ Odgovoriše mu: „Nemamo.“ A on im reče: „Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.“ Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: „Gospodin je!“ Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol do pojasa, i baci se u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribama jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. (100 m). Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: „Donesite riba što ih sada uloviste.“ Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: „Hajde doručkujte!“ I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: „Tko si ti? “ Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Današnje Evanđelje možemo podijeliti na dva poglavlja. Zbog dužine teksta u listiću donosimo samo prvi dio o čudesnom ribolovu. Iz njega zaključujemo sljedeće: Petar i učenici vraćaju se opet starome poslu i životu. Premda su susreli uskrsloga, još su zbunjeni i ne vide druge mogućnosti nego da opet budu ribari. No sada taj posao obavljaju nekako bez volje i bez uspjeha. Nisu više oni koji su upravo ribarenju posvetili svoj život i u tome našli jedini smisao. Druženje s Isusom, prije i poslije uskrsnuća, dovodi ih do spoznaje da ovo nije smisao, da Bog s njima ima druge planove koje mogu ostvariti jedino ako mu se potpuno predaju.
Nakon doručka, rekli bismo ‘uskrsnog piknika’ započinje onaj drugi dio; razgovor Isusa i Petra. Isus od Petra tri puta traži da se izjasni – pitanjem: „Ljubiš li me?“ Sada je vrijeme odluke. Petar je tri puta zatajio Isusa stavljajući sebe ispred njega, svoje interese ispred Božjih. Sada treba odgovoriti na životno pitanje: „Petre ljubiš li me?“ i to tri puta. Tu nije dovoljno samo pasivno prihvaćanje kao kad nama netko kaže iskreno: „Volim te!“ a mi odgovorimo: ‘i ja tebe’, to nije iskreni uzvrat ljubavi nego samo prihvačanje činjenice da nas netko voli i da nam to ne smeta. Isus svojim pitanjem ide u dubinu Petrova srca i Petrove spremnosti na potpuno predanje. Tek nakon trećeg gotovo očajničkog Petrova vapaja: „Gospodine ti sve znaš, tebi je poznato da te ljubim“, Isus je spreman na njega staviti zadaću i teret novog poslanja : Pasi ovce moje!“ I „Od sada ćeš ljude loviti!“ Drugim riječima; ‘gotovo je s tvojim ribarenjem na jezeru, sada ćeš biti ribar ljudi, nastavit ćeš moje djelo ali i sam ćeš postati lovina’.
Sveti Augustin ovo Evanđelje tumači: „Kad čuješ Gospodinove riječi: ‘Petre, ljubiš li me?’, misli da je to zrcalo u kojem promatraš sama sebe. Zar je Petar što drugo nego slika Crkve. Kad je dakle Gospodin pitao Petra, pitao je nas, pitao je Crkvu.“ I drugo: „Trostruka izjava ljubavi za trostruko zatajenje, da jezik ne posluži više strahu no ljubavi… Ako je znakom straha bilo zatajenje pastira, neka bude služba ljubavi pasti Petrovo stado. Koji pasu Kristove ovce kao svoje vlasništvo, a ne Kristovo, pokazuju da ljube sebe, a ne Krista… Ta što drugo želi reći:’Pasi ovce moje!’ nego … moje ovce pasi kao moje a ne kao svoje; traži moju korist, ne svoju…“ To ne vrijedi samo za papu biskupe i svećenike nego za svakoga vjernika jer svaki od nas mora pokazati brigu i ljubav za drugoga – zbog vječnog Pastira Isusa.
