Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu: U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima. « Riječ Gospodnja
KOMENTAR: DJELOVANJE DUHA SVETOGA
Uskrsno vrijeme ne jenjava. Naprotiv, teži k svojoj punini: u svetkovini Duhova. Dar Duha Svetoga je vrhunski dar Uskrsloga svojoj Crkvi. Današnja čitanja ističu dvoje kao osobito djelo Duha u Crkvi: snaga svjedočke krvi mučenika i silna čežnja Crkve za drugim dolaskom Kristovim. No to čekanje nije ljenčarenje nego vrijeme aktivnog djelovanja i širenja radosne vijesti. I još je jedan dar Duha Božjega: jedinstvo Crkve, jedinstvo svih Kristovih učenika. Kasnija povijest pokazuje kad god su se vjernici zatvorili djelovanju Duha Svetoga došlo je do razjedinjenja, do podjela. Zato nam Evanđelje donosi posljednje poglavlje Isusove molitve za jedinstvo, izrečene u predvečerje svoje muke. Ta molitva naziva se „velikosvećenička molitva“ Isusova. U njoj Krist sažima vrhunsku želju i zapovijed da njegovi učenici budu živo povezani u uzajamnom jedinstvu kao što su jedno Isus i njegov Otac.
To je ujedno vrhunski cilj zbog kojega je Krist prihvatio žrtvenu smrt na križu: „da raspršene sinove i kćeri Božje skupi u jedno.“ No nije riječ samo o jedinstvu Crkve Kristove. Krist želi da po djelovanju Crkve u svijetu cijeli svijet dopre do jedinstva obitelji Božje. Zbog toga je neminovna složnost i jedinstvo unutar Crkve Kristove ali i njeno prihvaćanje različitosti među narodima i kulturama. U koliko toga ne bi bilo kršćani ne bi ispunili svoju zadaću nego bi ostali izolirana zajednica okružena zidovima odbojnosti prema drugima i drugačijima. Krist to sigurno nije htio niti bi bio sretan zbog toga.
