Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.« Riječ Gospodnja.
Komentar: OGANJ NA ZEMLJI Povjesničari vele, da ga je poznavao već pračovjek. Stari Grci su vjerovali, da ga je ljudima dao Prometej, nakon što ga je ukrao od bogova. A Isus veli u današnjem Evanđelju, da ga je on donio na zemlju. U kojem značenju? Oganj je donio na zemlju, jer je u njemu sišao na zemlju sam utjelovljeni Bog. Bajke staroga vijeka znaju pričati, da su se u raznim prilikama bogovi družili s ljudima. Ali to nije bilo druženje iz ljubavi i nijedno od tih božanstava nije se utjelovilo. A Isus, sveti i svemogući Bog, je iz ljubavi prema ljudima preuzeo na se ljudsku narav, ali time nije prestao biti Bog. To je oganj, koji je daleko veći od prapovijesnog, veći od prometejskoga, veći od bajki.
Taj oganj je zaista „bačen“ na zemlju. Zemlja ga, naime, nije bila u stanju sama zapaliti. Bog, kojeg bi ostvarila ljudska mašta, bio bi drugačiji. Svojom svemogućnošću bi nas plašio, uzvišenošću odbijao, sveznanjem ponizivao i bogatstvom prezirao. A Isusov Božanski plamen drugačije je gorio. Propovijedao je svetost a bio je prijatelj grešnika, izražavao je čistoću, a dao se pomazati od prezirne bludnice. Pljuvali su mu u lice, a on je šutio, raspeli su ga a on je oprostio, ubili su ga a on je molio, živ se digao iz groba i nikome se nije osvetio. Takvoga Boga nije mogao izmisliti ni Židov, ni Grk, ni Rimljanin. Takav oganj nije mogla rasplamsati ni jedna bajka. Zato možemo reći, da je oganj, kojeg je Isus bacio na zemlju, On sam, Njegova osoba, Njegov sveti lik.
Možemo se žaliti na Crkvu, sablažnjavati nad kršćanima, ismjehivati se na račun dobričina, ali oganj Isusove svetosti možemo samo poštivati i diviti mu se. Uz čiji se plamen griju oni, kojima oganj, kojega je Isus bacio na zemlju, ništa ne znači?
