Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:» U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’« Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« Riječ Gospodnja.
Komentar: Nepravedni sudac
Postavili su ga za sudca vjerujući kako će kod njega možda imati privilegije. No sudac se osilio i nije mario ni za Boga ni za one koji su ga izabrali. Razočarali su se u njemu jer je postao nepotkupljiv, nije dopuštao ničiji utjecaj u svojim presudama. Osjećali su se prevarenima pa su ga nazivali ‘ nepravednim’. Isus ga spominje samo kao primjer da bi istakao važnost ustrajne molitve. O sudcu ne iznosi svoje stavove već težište pouke stavlja na udovičinu upornost. Udovica: po tadašnjim pravilima bez zaštite i bez prava javnog nastupa, osobito pred institucijama.
No ona se ne predaje i ne posustaje pred ljudskim zakonima i pravilima. Uporna je toliko da njezinu upornost pohvaljuje i sudac i sam Isus. Ustrajna molitva uvijek postiže uslišanje. Može se koji puta činiti da Bog ne čuje ili ne mari, no to je samo zato da u svoju molitvu unesemo čitavo svoje biće. Istinska molitva podrazumijeva potpuno predanje i neograničeno povjerenje u volju Otčevu.
Pa na kraju, čemu moliti za ono što mogu sam riješiti? No ako je problem takve naravi da je za nas nerješiv onda sebe stavljam u volju Božju i njemu kroz molitvu predajem potpunu slobodu da ‘bude volja njegova a ne moja’ i tada se događa uslišanje.
