Velika mi je čast što sam izabran za člana Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije kao predstavnik vjernika laika Krapinskog dekanata. Moram priznati da sam s radošću i velikom radoznalošću čekao njezin početak, a ta se radost samo povećala kada je započelo prvo zasjedanje.
Osobito sam ostao iznenađen hrabrošću i brojnošću ideja, želja, prijedloga koje su u svojim interventima iznijeli članovi Sinode. U velikom broju intervenata članovi Sinode govorili su o nužnosti unaprjeđenja obiteljskog pastorala. Obitelj je uvijek prvo i nenadomjestivo ozračje koje odgaja u vjeri i kršćanskom svjedočenju. Treba pomoći da djeca i roditelji uspostave pravi dijalog, da roditelji postanu pravi katehete – odgojitelji svoje djece, spremni saslušati ih i uočiti svaku krizu, a jedna od njih je i kriza vjere koja se pojavljuje u mladenačko doba.
• svećenici bi trebali u svojim propovijedima češće govoriti o obiteljskim temama
• potrebno je osnivati nova obiteljska savjetovališta
• pokrenuti župnu katehezu za odrasle
• još bolje organizirati pripravu za brak
• posvećivati osobitu pastoralnu skrb za mlade obitelji
• organizirati duhovne obnove i seminare za obitelji
• potaknuti vjernike da mole za obitelji i nova duhovna zvanja
Osobito zanimljiv mi se učinio prijedlog, više puta iznesen, o potrebi organiziranja seminara na kojima bi se, kroz za to osmišljene programe, educiralo vjernike laike za pomaganje župnicima u pastoralnom radu u župama.
U svom izlaganju ja sam se dotaknuo teme „Evangelizacije“. Svaki vjernik je pozvan svojim životom svjedočiti i naviještati Isusovu Radosnu vijest. No jesmo li uvijek takvi ili se često izgubimo u buci modernog svijeta zaboravljajući na Boga? Mi katolici imamo veliku prednost pred ostalima, nas Bog vodi na sasvim različit način od ostalih. Smatram da se ne smijemo bojati, a ako se i bojimo, to nas ne smije zakočiti u našem djelovanju nego otvoriti za Božju milost, jer ne propovijedamo mi neku svoju radosnu vijest, nego Isusovu, a On nam je obećao pomoć Duha Svetoga koji će nam dati što govoriti i činiti.
Bitni elementi vjerničkog života su: molitva, razmatranje, bratstvo i sestrinstvo, skromnost i poniznost, te služenje, a važni su upravo po tome što su konkretni način nasljedovanja Krista. Pravi Kristov sljedbenik uvijek je i svakome uvjerljiv svjedok. Zato mu se vjeruje. Duša nove evangelizacije jest ljubav. To “novo” evangelizacijsko djelovanje koje proizlazi iz ljubavi prosvijetljene vjerom, potrebno je i danas nositi na nova i neistražena raskrižja svijeta i u njima biti znak proročkog posredovanja vjere u našega Gospodina Isusa.
Želimo živjeti kao novi zamah Duha, kao obnavljanje i jačanje blizine svih nas vjernika u domu naše Nadbiskupije. Potrebe su vidljive u našim životima, potrebe što ih donose nove društvene okolnosti, ali u svemu je najpotrebnija naša privrženost Bogu i naše crkveno zajedništvo.
S radošću očekujem nova zasjedanja i uvjeren sam da će Sinoda sa svojim zaključcima donijeti novi žar, novi polet, dati novu snagu i sve nas u našoj Zagrebačkoj nadbiskupiji oraspoložiti za još zauzetije nasljedovanje našeg Gospodina.
