U seosku kućicu mojega djetinjstva
i danas me često sjećanja odvuku.
Posebno je jasna slika Sveca Josipa
kako malog Isusa prihvaća za ruku.
Nasmijano lice, krijesnica u oku,
pričaju o njemu življe od svih knjiga.
U tome je djetetu svoj smisao naš’o,
s njime u naručju lišen je svih briga.
A nije mu bilo baš nimalo lako
sakriti kušnje, da dječak ne vidi.
Ljudi ga često s podsmjehom susretali.
Al’ on voli Isusa. Pa što da se stidi?
Svoju je muku predavao Bogu
u molitvi, noću, dok bdije tišina.
A Bog bi mu uvijek šapnuo kroz snove:
„Ne boj se Josipe, čuvaš Mojeg Sina!“
Opatija 7. 3. 2017. Marijan Culjak
SVIM JOSIPAMA i PEPICAMA, SVIM JOSIPIMA I PEPEKIMA RADOSTAN I BLAGOSLOVLJEN IMENDAN TE OBILJE MILOSTI PO ZAGOVORU SVETOG JOSIPA!
SVIM OČEVIMA ČESTITAMO DAN OČEVA.
Župnik i suradnici