Bijah jako mlada, tek u prvom cvatu.
Nitko s moga stabla još ne ubra ploda.
Po zalasku sunca, u sumraku noći;
spazih tužnog stranca, kako sporo hoda.
Doš’o je do mene, tu je bio kamen
velik poput stola, glatke površine.
Kleknuo na zemlju, naslonio glavu.
I tad’ začuh: jecaj sred noćne tišine.
Rukama je snažno pritiskao čelo
a iz grla bolni razlegli se glasi:
„Nek’ se vrši, Bože, tvoja volja sveta!
Ali ako hoćeš, od križa me spasi!“
Klečao je dugo, vapio u nebo,
a niz lice krv sa suzama poteče.
I anđela vidjeh gdje se k njemu spusti
Ohrabren on krenu u svoje raspeće.
Sve to dobro pamtim kroz vjekove mnoge,
zbog starosti grane na kamen naslanjam.
Ljubomorno čuvam sliku tužne noći
i njegovoj žrtvi do zemlje se klanjam.
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS
Župnik i suradnici
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS
Župnik i suradnici
