Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama naroda: „Što ćete na ovo? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvom i reče: „Sinko, hajde danas na posao u vinograd!“ On odgovori: „Neću!“ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: „Evo me, Gospodaru!“ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu? Kažu: „Onaj prvi.“ Nato će im Isus: „Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti , i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.“ Riječ Gospodnja.
Komentar: Vjera i obraćenje
Pitanje vjere i povjerenja staro je koliko i čovjek i njegova slobodna volja. Starozavjetni prorok Ezekiel tako piše: „Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moje pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti.“ Malo je, doista, ljudi koji ne vjeruju da nešto postoji. Nešto što nadilazi čovjekovo poimanje. No mnogi zastanu na tome i točka. Nije dovoljno vjerovati da Bog postoji, konačno i sam đavao i te kako vjeruje u njegovo postojanje, zato se i trudi, svim silama, zanijekati njegovo postojanje i u to uvjeriti čovjeka. Bog postoji ali za mene to ne znači ništa – razmišljanje je modernog čovjeka. Vjerovati u Boga i vjerovati Bogu znači neprestano se obraćati, mijenjati sebe na Božju sliku. Ezekiel spominje pravednike i bezbožnike. Prvi su Bogu mili dok se drže njegovih načela pravde i pravednosti a kad odbace ta načela postanu gori od bezbožnika i odlaze u propast u smrt. Božje milosrđe svakome daje priliku, pa i najtežem prekršitelju da se obrati i promijeni život. Onaj koji prepozna čas milosti postaje Božji pravednik i Božji miljenik. Bog se ne spominje više njegove prošlosti, njegove grešnosti nego ga prosuđuje po djelima obraćenja. Ni pravednici ne mogu Boga zadužiti svojom pravednošću tako da se mogu odmetnuti i činiti bezakonje vjerujući u stare zasluge.
Isus u evanđelju spominje rubne ljude, one koji su prezirani od svih, carinici i bludnice. Na žalost i ti ljudi su često iskorištavani od ‘pravednika’ ali se oni od njih javno distanciraju da se ne bi okaljali pred javnošću. Takvi ‘pravednici’ obično su najglasniji u osudi tuđih grijeha, zato ih Isus često naziva farizejima : „Vrline javne a poroci tajni!“ Ako grešnik, ma kako duboko zaglibio u svojim grijesima, prihvati Božji poziv na obraćenje postaje velik u Božjim očima. Isto tako i pravednik ako se okrene od Boga postaje malen i ništavan u Božjim očima. „ Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!“ Nema bez molitve i pokore obraćenja ali nema ni ustrajnosti na putu pravednosti bez istinskog povjerenja u Božansko milosrđe. Dvojica braće često su u svima nama. Veoma olako prihvatimo Božju ponudu a onda se brzo ohladimo i ne činimo ništa na promjeni svojega života. No srećom ima i drugi brat koji se prvo svemu protivi a kada se smiri i trijezno promisli postupa ispravno. Bogu su miliji takvi od onih koji neprestano obećavaju a i dalje žive po starom.
