Čitanje svetog Evanđelja po Mateju: U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ’Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.« Riječ Gospodnja.
Komentar: Riječ je o autoritetu
Autoritet znači odgovornost pred Bogom i ljudima. Biti istinski autoritet znači svojim primjerom pokazati put i način života i djelovanja. Samo onaj koji je to sposoban, staviti sebe u službu drugima, može nasljedovati Isusa Krista. U drugom današnjem čitanju slušamo apostola Pavla: On kaže o sebi da je bio onaj kojemu je povjereno da prijateljski susreće i da se u ljubavi, prijateljstvu i brizi ponaša „kao majka što hrani i njeguje svoje dijete“. On se ne drži samo naviještanja Evanđelja nego u ljubavi predaje ljudima dušu. Ne želi nikoga iskorištavati nego sam radi da „ne bi nikoga opteretio“. Takovo naviještanje donosi ploda. Evanđelje pokazuje kako Isus konačno želi narodu progovoriti o njihovim vođama, pismoznancima i farizejima. „Zasjeli su na Mojsijevu stolicu“, dakle zadaća im je da životnim djelovanjem i naučavanjem vode narod poput Mojsija, ali oni ne postupaju tako. Na ljude tovare terete i bremena, obveze i zakone, kojih se sami ne pridržavaju. Isus upozorava kako ih treba slušati i vršiti ono što naučavaju, ali ih ne treba nasljedovati u njihovom ponašanju. Nitko nije otac iznad Boga Oca i nema pravo sebe proglašavati ocem naroda, nitko nije učitelj Iznad Isusa Učitelja. Svi koje nazivamo očevima to su samo u toliko ako Boga priznaju vrhovnim autoritetom a tako isto je i s učiteljima, propovjednicima, vođama, navjestiteljima; vjerodostojni su samo ukoliko stavljaju Krista Učitelja ispred sebe. Apostoli koji su postavljeni od Gospodina kao njegovi glasnici i koji su nakon njegova uskrsnuća bili kao njegovi vidljivi zastupnici na zemlji – morali su najprije proći školu poniznosti i poniženja, da bi tek onda mogli naviještati Evanđelje. Njihov autoritet bio je u služenju i predanju. To se također danas odnosi na sve biskupe i papu ali i sve vjernike. Moraju se potruditi da ispune svoju zadaću služenjem a ne gospodarenjem Božjoj dobroti i ljubavi. Tek tada biti će autoriteti i biti će dostojni.
Crkva ima nalog, da očuva Evanđelje cjelovitim, neokrnjenim. Navjestitelji Evanđelja nisu gospodari nad vjerom, nego sluge spasenja onih koji su im povjereni. Marija Majka Božja i službenica Gospodnja pokazuje nam svojim primjerom kako se ljubav prema Bogu i ljudima treba ostvariti. Molimo je s puno povjerenja za zagovor kod Boga.
