Čitanje svetog Evanđelja po Mateju: U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: „Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njime na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!“ Riječ Gospodnja.
Komentar: Trajekt za otok Vis
Pred nekoliko godina bio sam na kratkom odmoru kod don Stjepana Lončara, tada župnika u Solinu. Želja mi je bila vidjeti otok Vis o kojem sam mnogo slušao kao vojnoj bazi bivše vojske. Prvi dan sam otišao kupiti u splitskoj trajektnoj luci kartu za sebe i automobil. U jutro sam došao u luku među prvim putnicima i strpljivo čekao u koloni, koja se sve više produljivala, da dođem na red. Čekajući primijetio sam dvoje mladih u sportskom autu kako se nestrpljivo pokušavaju ubaciti u kolonu. Usprkos trubljenju i mrmljanju mnogih vozača jedan ih je poljak propustio ispred sebe. O. K. pomislih, mlado nestrpljivo pa neka idu. No nastao je problem pred trajektom. Nisu kupili kartu misleći da će to učiniti na samom plovilu. Kartodrapac ih je logično vratio na začelje uz obrazloženje da kupe kartu. Dok su otišli kupovati kolona se pomicala i posljednje vozilo je ušlo. Mjesta više nema. Rampa se polako počela dizati i motori su zabrujali pokrećući snažne turbine broda. Dvoje mladih iz daljine je mahalo i trubilo ali uzalud. Vrata trajekta su se zatvorila i krenuli smo na predivno putovanje. Dvoje razočaranih i žalosnih ispratilo nas je bespomoćno podižući neprimjerene pokrete ruku i prstiju. Sljedeći trajekt išao je za Vis tek poslije podne. Da li su se na njega ukrcali ili ne, ne znam, znam samo da su propustili pravu priliku. Mi smo uživali u prirodnim ljepotama otoka i blagim uvalama, čistom moru, predivnim parkovima i sočnim otočkim plodovima. A oni mladi? Sve su to propustili zbog običnog nemara.
Mislim da se ovaj stvarni događaj lijepo uklapa u današnje Evanđeosko razmišljanje. U Isusovo vrijeme svadba je bila veoma svečana i trajala je po više dana. Na putu od kuće do zaručnice zaručnika su pratile djevojke koje su pred njim igrale, plesale i pjevale, noseći svjetiljke, uljanice, u rukama. Isus naglašava budnost. Ako se i zaspi na čekanju zaručnika važno je biti spreman kad se on pojavi a to je njegov drugi dolazak. Ono što je posebno naglašeno jest VRIJEME. Običavamo reći da ‘gubimo vrijeme’, da smo ‘izgubili vrijeme’, ovisno o tome što smo u svoj život unijeli kao najvažnije. Pet djevica tražeći ulje u posljednji čas gube dragocjeno vrijeme i vrata se zatvaraju a one ostaju u noći, u mraku svoga izgubljenog i promašenog vremena.
Kao vjernici možemo izabrati dva pogrešna pristupa. Prvi je pasivno čekanje, smatrajući beskorisnim svako nastojanje i trud, pretvarajući život u dosadnu čekaonicu, sažalijevajući sami sebe, jer se – navodno – ništa ne može učiniti. Drugi je zauzimanje stava u ovom životu kao da ćemo vječno tu ostati i kao da je sav ljudski život zatvoren u zemaljsko; tada nema iščekivanja susreta, tada je nepotreban Bog koji dolazi. Deset djevica predstavljaju Crkvu, nas koji čekamo drugi Kristov dolazak da nas uvede u zajedništvo života sa sobom, u svoju slavu, u ‘svadbenu dvoranu’. Naš život nije neka dosadna čekaonica u kojoj čekamo kada će Isus doći, jer on dolazi svakoga dana i želi nas pronaći zauzete oko dobra, u služenju drugomu čovjeku, u brizi za one koji su u potrebi.
Mudre od ludih djevica nisu se razlikovale po vanjštini, po spavanju nego po ljubavi. Njih pet je imalo vjeru, ali su bile nepokretne, bez djela; imale su oduševljenja, ali bez čvrstoće; nosile su osjećaje kako bi nešto trebalo mijenjati, ali nisu imale snage za obraćenje.
