Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Mnogi ljudi teže za tim da budu važni u svojoj sredini i s velikim ponosom pričaju o nekoj poznatoj osobi koju su upoznali, sreli, slikali se s njome ili rukovali. Tako mnogi traže autograme, vlastoručne potpise poznatih, za uspomenu i pokazivanje. Time se sami osjećaju većima i važnijima, u najmanju ruku kao da su baš oni doprinijeli popularnosti i važnosti te osobe. Tako su i neki Grci, koje spominje današnje Evanđelje, htjeli upoznati Isusa o kome su čuli da je veoma. Ta njihova želja ne oduševljava Isusa jer njemu nije do popularnosti nego mu je jedina želja i namjera da ljude pouči o istinskim životnim važnostima. Zato umjesto da popusti populizmu on koristi nastalu situaciju za poučavanje o temeljnim vrijednostima života. „Tko ljubi svoj život, izgubit će ga a tko mrzi svoj život na ovome svijetu sačuvat će ga za život vječni.“ U svoju pouku lijepo uklapa primjer svima blizak i poznat iz stvarnog života o pšeničnom zrnu: Ako pšenično zrno ne umre, ne preda se uništenju, ostaje samo, beskorisno, ali ako umre donosi obilat rod. Onaj koji sve udobnosti i radosti života želi samo za sebe, koji život doživljava samo kako bi ugodio sebi, koji druge doživljava kao nepotrebni teret ili samo kao sredstva da postigne svoj cilj, već je u stvari mrtav za život vječni jer je u ovom prolaznom sebe stavio kao početak ali i kraj smisla. Onaj, naprotiv tko ne gleda sebe nego živi za druge i s drugima dijeli dobro i zlo pronašao je smisao životu jer taj će život nastaviti životom vječnim, poput zrna koje je umrlo da bi niknule nove mladice koje će donositi obilje plodova.
Možemo to potkrijepiti slikom roditelja koji su spremni prihvatiti dar više djece. Oni su žrtva dok djecu odgajaju i postavljaju na noge i često ne žive više svoje već njihove živote, ali oni i nakon tjelesne smrti žive u svojoj djeci, njihovim mislima i savjestima, u smjelosti njihova života. Oni koji se nad takvim životom zgražaju, žive sami, ostaju sami i umiru sami prepušteni zaboravu i tami.
