Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.”Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Blagdan Duhova odgonetnuo je apostolima mnogu zagonetku. Ipak, Duh Sveti nije jednom zauvijek odgovorio na sva pitanja, koja je pred apostole i kršćane postavljao život. S Njegovim dolaskom zastor se samo odgrnuo i predstava je tek počela. Jedva su malo došli k sebi, uvidjeli su, da će morati uložiti sve svoje nastojanje, ako budu htjeli , da propovijedanje Evanđelja bude uspješno.Razvoj događaja ih je silio da su morali neprestano preispitivati, gdje je prava istina. Nije im bilo dano odmah i lako sve razumjeti. Koliko molitava, razmišljanja, savjetovanja, pa čak i prepirki bilo je potrebno, prije nego što su spoznali, kakav odnos da zauzmu prema obraćenim poganima i što da poduzmu s nekim Mojsijevim propisima.
U kasnijim stoljećima morali su se uhvatiti u koštac sa zapletenim teološkim pitanjima, kako tumačiti Isusovo rođenje od Oca i Majke Marije; kako sačuvati čistom nauku o jednom Bogu u tri Osobe; kako je Isus Božji i Marijin sin, pravi Bog i pravi Čovjek. Također danas Crkva traži i razmišlja, kako je tražila i razmišljala, otkada ju je Duh pozvao u život. Drugi vatikanski koncil i sinode poslije njega su dokaz toga traženja. Morali su također na svojoj koži osjetiti, da propovijedaju Krista raspetoga, poganima ludost, a Židovima sablazan. Već na sam dan Duhova apostoli su doživjeli izrugivanje: mladog vina su se napili. Znamo, kako su čuvari Zakona vukli Petra i Ivana pred veliki zbor i u tamnicu, kako je Stjepan završio pod tučom kamenja, kako su morali bježati iz Jeruzalema i kako je u rimskom carstvu mnogo oko gledalo na njih kao na izmet čovječanstva.
Ta povijest je stara već dvije tisuće godina. Na raznim meridijanima i paralelama našega planeta ponavlja se i danas.To ne znači da Duh Sveti više ne djeluje; naprotiv, znak je, da upravo na taj način uvijek iznova odgrne svoje zastore.
