Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme:Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. Riječ Gospodnja.
Okupljanje i poslanje
Živimo u vremenu koje nasuprot katoličkoj vjeri nije uvijek prijateljski raspoloženo. Ima katkad neprihvaćanja i izrugivanja onoga što je nama kršćanima sveto – u privatnom i javnom životu, također na filmu, radiju i televiziji kao i u elektroničkim medijima. Postoji prije svega proširena ravnodušnost i nezainteresiranost oko religioznih stvari, posebice oko istina kršćanske vjere. Naravno ima također – Bogu hvala – tamo gdje bi se čovjek najmanje nadao, npr. među mladim ljudima, radosne otvorenosti za Boga i njegovu poruku, koju Crkva naviješta. Možda je došlo vrijeme da ponovno oživimo pučke misije koje su bile obljubljene šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Dvojica ili trojica misionara dolazili su kroz jedan tjedan u župu. Dnevno je bila “misijska propovijed”, ispovijedi, kućni posjeti, vjerski razgovori: sve je to trebalo doprinijeti, da se ponovno probudi vjera i da ju se upozna. I to je mnogostruko uspijevalo.
Tada je došlo vrijeme kada se smatralo da to više nije potrebno. Punoljetni, odrasli kršćani ne trebaju više takve impulse, mislilo se. U međuvremenu su se stvari izmijenile. Znanje o vjeri je dramatično opalo, religiozna praksa barem u Evropi je u nazadovanju. U isto vrijeme raste čežnja za smislom, traženje orijentacije.
U takvim vremenima budi se uvijek iznova nova svijest za izvorom, za počecima. Djela Apostolska u Bibliji, u Novom zavjetu daju nam izvješće o počecima Crkve. Ono što je počelo na Duhove i uskoro dovelo do utemeljenja kršćanskih zajednica u cijelom tadašnjem svijetu, ide i danas. Djela apostolska se pišu i danas u 2012. godini.
Pravi početak učinio je Isus. On je poslao prve glasnike svoje poruke. O tim prvim misijama govori današnje Evanđelje. Sva velika crkvena imenovanja uzimaju mjeru od tih prvih misija apostola. Tako vrijedi i danas, pravo gledajući, kako je Isus razumio misije.
Isus šalje njih, dvanaest apostola. Oni nemaju nalog od samih sebe. Poslani su od Isusa. Oni ne naviještaju same sebe, nego Isusa. On ih ne šalje same. Oni ne trebaju biti pojedinačni borci. Trebaju biti barem dvojica na putu. Važno za danas: sam ne mogu biti kršćanin. Bezuvjetno trebam zajednicu u vjeri!
Isus im daje pravu opremu za put: ni novac, ni hranu, ali zato vlast nad zlim silama, nad nečistim dusima. Taj redoslijed moramo uvijek iznova učiti. Naravno da Crkva treba novac kao i svi mi. Ali to ne smije zauzimati prvo mjesto. Sveti Franjo je doslovno razumio Isusa i stvarno je krenuo bez novca, bez opreme, samo obučen u jedan habit. On kao uzor pokrenuo je mnoge koji su red vrijednost izvršili po Evanđelju. Materijalne vrijednosti nisu zauzele prvo mjesto.
Prve “pučke misije” apostola bile su vrlo uspješne.
Nama se čini da se to ne uklapa u našu sliku svijeta. Mi “prosvijetljeni” ljudi ne možemo s pojmom takozvanih “nečistih” duhova ništa započeti. Tako mislimo mi. A ipak i u našem vremenu ima mnogo ljudskih nevolja, mnogo unutarnjih i vanjskih nesloboda i ovisnosti, koje mogu imati posla s “nečistim dusima”. Može se misliti na fenomen sotonskog kulta i okultizma, na porast agresije i brutalnog nasilja, na fenomene neumjerenih strasti svake vrste kao što su alkohol, droga, seksualne opsjednutosti – ne upućuje li nas sve to, da mislimo, kako i danas ima nevolja i porobljavanja čovjeka kroz “nečiste duhove” i da je Isus Krist imao pravo kad je opunomoćio apostole i njihove nasljednike da upravo te duhove protjeruju kroz riječ i molitvu?
Biti bez posjeda, bez doma, odricanje od obiteljskih veza izraz su potpune povezanosti sa Gospodinom koji šalje.
Još je dvije stvari Isus naložio apostolima kad ih je poslao da naviještaju Radosnu vijest: oni bi naime trebali svojom porukom biti prihvaćeni, a s druge strani moraju iskusiti neprihvaćanje. U prvom slučaju trebaju ostati u onoj kući gdje ih se primi, dok ne napuste mjesto. Tamo gdje ih se primi kao goste, mogli su navijestiti svoju poruku; tamo su dolazili ostali ljudi koji su ih htjeli slušati i koji su trebali njihovu pomoć. Na taj način apostoli su pozivali ljude na obraćenje, izgonili zloduhe i mazali mnoge bolesnike uljem i liječili ih, kako nas izvještava Marko u Evanđelju.
Gdje ih se nije htjelo slušati i gdje se nije prihvaćala njihova poruka, tamo se nisu dali smesti, nego su išli dalje otresajući prah sa svojih nogu njima za svjedočanstvo. Što to treba značiti? Radi se o unutarnjem stavu mirnoće koji je slobodan od prijekora i neprihvaćanja ljudi. Apostoli nisu stajali pod pritiskom uspjeha, oni nisu “morali” ljude pod svaku cijenu obratiti, nego su pazili da imaju svoju slobodu. “Otresti prah ispod nogu” može značiti da to prošlo ostave iza sebe i da ih to ne tlači ili razboli, da ima ljudi koji ne žele vjerovati. To znači puno više gledati u budućnost, gdje se po svetom Duhu Božjem mnoga nova vrata otvaraju. Jer u svakom vremenu ima srdaca koja su spremna za istinu o otkupiteljskoj ljubavi Božjoj.
Pozvani smo u našim srcima obnoviti spremnost vjere. Vjerovati i ići u crkvu je više nego lijepa tradicija od koje se ne želimo udaljiti. Treba unutarnje osvjedočenje. Bog nas zove u ljubavi, jer nas želi obdariti vječnim životom. Sveta Majka Božja poziva nas da se dademo voditi od njezine ruke prema izvorima života, koji nam se otvaraju u Riječi Božjoj i u sakramentima Crkve. Na nama je hoćemo li to vrijeme milosti koristiti i ljubav Božju prihvatiti ili ne!
Fra Jozo Župić
