Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Petnaeste godine vladana cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:„Glas viče u pustinji:’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne!Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’“Riječ Gospodnja.
KOMENTAR:PROROK U AKCIJI
Proroci, ljudi zahvaćeni Božjim Duhom, u istinskoj brizi za dobrobit pojedinca i naroda nastupaju kroz povijest ne po vlastitoj želji nego silom poslanja i izabranja. Često su se sami proroci htjeli suprotstaviti toj zadaći ali su doslovno bili primorani od samog Boga da vrše njegovu volju. Poznati su i lažni, samozvani, proroci čiji interes nije dobro naroda nego vlastita promidžba i vlastita popularnost. Bili su to populisti koji su pod krinkom ‘općeg dobra’ gurali vlastite ideje, no takvi su bili brzo otkrivani i sankcionirani.
Temeljna zadaća proroka je da podgrijava nadu, uzdiže duh i naviješta novo vrijeme; u kojemu sam Bog preuzima inicijativu i brigu za čovjeka, a sve s namjerom da ga oslobodi od laži i obmana i vrati mu istinsku slobodu od grijeha, smrti i ovisnosti. Posljednji prorok biblijskog vremena bio je Ivan Krstitelj, jer nakon njega dolazi ispunjenje svih proroštava, sam Isus Krist, u kojemu se „ispunilo vrijeme i približilo kraljevstvo nebesko.“ Za takvu najavu trebao je glas i stas i sam način nastupa da pobudi interes mnoštva i pokrene uspavane umove i srca. Ivan je u tome uspio jer nije bio ‘ljudska riječ’ nego samo ‘glas’ onoga koji je: „Riječ tijelom postala i nastanila se među nama!“
