Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!« I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti. I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se. A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: SKRAČENI „OČE NAŠ“
U ovom kratkom molitvenom obrascu Isus sažima najbitnije iz molitve ‘Oče naš’ koju je već prije naučio svoje učenike u verziji koju i mi molimo.
Na prvom mjestu je proslava Oca od kojega je sve što jesmo i što imamo. Njegovo Kraljevstvo je istina, pravednosti, ljubavi i mira. U takvom ozračju dostajat će kruha svagdašnjega, što podrazumijeva sve ljudske potrebe za dostojnim životom, za svakoga čovjeka. U temelj toga kraljevstva ugrađeno je milosrđe i oprost. Oprostiti znači, ne samo prijeći preko nečijeg nedjela kao da ništa nije bilo, nego otkloniti sve od sebe što me priječi da drugoga ljubim kao sebe samoga.
Moć molitve pokazuje Isus na nekoliko životnih primjera. Molitva sadrži bitne elemente bez kojih je samo puko naklapanje a to su:
1. Potpuno povjerenje u onoga kome se obraćamo u molitvi.
2. Ustrajnost u molitvi koja ‘prodire kroz nebesa’.
3. Poniznost je svijest da molimo nešto što nismo zaslužili.
Oproštenje:
Puno se govori o oproštenju ali malo o tome kada je oproštenje moguće.
Po Isusovu odgovoru Petru: „Koliko puta da oprostim svome bratu ako se ogriješio o mene?“ oprostiti treba uvijek ali je potrebno priznanje i pokajanje. Ako se netko kaje za svoj grijeh, zločin, nepravdu … bilo bi strašno kad mu ne bismo oprostili a u isto vrijeme od Boga molili: „Otpusti nam duge naše …“ I kako lijepo napisa Ivan Mažuranić u epu „Smrt Smail-age Ćengića: Sve je grih, sve su djela prika; bez kajanja nema oprosnika!“
