Ludbreg (IKA) 25.08.2019. / 16:12
U sklopu vjerske manifestacije „10 dana ludbreške Svete nedjelje“ u nedjelju 25. kolovoza održano je hodočašće bolesnika, osoba s invaliditetom, karitativnih djelatnika, medicinskog osoblja, djelatnika Crvenog križa Ludbreg i Varaždinske županije.
Nakon procesije hodočasnika od župne crkve prema Zavjetnoj kapeli, u svetištu Predragocjene Krvi Kristove bila je pobožnost križnoga puta, a potom je slavljena hodočasnička misa koju je predvodio povjerenik za osobe s invaliditetom i njihove obitelji Varaždinske biskupije vlč. Leonardo Šardi.
Vlč. Šardi je propovijed započeo govoreći o euharistiji, kao nesebičnom daru spasitelja Isusa Krista po kojem je on na poseban način želio biti prisutan među vjernicima.
Euharistija nam ujedno usmjerava i pogled na križ po kojemu nam je darovano spasenje. I upravo u tom pogledu na križ ulazimo u središnji događaj našega spasenja jer na njemu promatramo samoga Boga koji prolijeva svoju Krv za spasenje svakoga čovjeka. Pogled na križ na kojemu Krist krvari, pogled je na Ljubav – vječnu i bezuvjetnu. I stoga, u središtu svijeta častimo središnji događaj Ljubavi koju ne poznaje nijedna druga religija i vjeroispovijest jer samo u kršćanstvu Bog postaje toliko blizak čovjeku da s njim i za njega podnosi i bol, i patnju, i smrt. I gdje to možemo postati Bogu bliži negoli stojeći ispod njegova križa i dopuštajući Mu da nas Njegova krv pere, čisti, jača i krijepi kako bi u djelovanju i teškoćama svakodnevice uvijek prepoznali da nismo sami. Bog je uz nas u patnji, teškoćama, pomoći koju pružamo jedni drugima. I može nam ovo zvučati poput apsurda, ali svaki put kad i naše srce krvari i duša boli zbog patnje i slabosti naše braće i sestara te se pitamo „Gdje je Bog?”, znajte da ga dodirujete, njegujete i, na kraju krajeva, nosite u sebi. Bog kojega nam je Krist objavio jest Bog koji se s radosnima raduje, sa zaplakanima plače, s patnicima pati, s njegovateljima njeguje, s bolesnima boluje, umiruće tješi i krijepi te im daruje život vječni i vodi ih za stol u Kraljevstvu Božjemu. Tako opet Bog pokazuje da se nije oglušio na naše molitve, da nas nije zaboravio već nam je omogućio ono što nam i sveti Pavao govori: „U svome tijelu dopunjam što nedostaje Kristovim mukama za Tijelo njegovo, koje je Crkva”. Onda kada boli, kada pritišće, vi ste suradnici Kristovi i suspasitelji mnogih duša koje gaze i preziru ono najvrednije što čovječanstvo ima – Predragocjenu Krv Kristovu. Stoga, razumijevajući težinu dana i noći koju podnosite, želim vam zahvaliti za svu žrtvu kojom se trebate ponositi jer vi ste najbliži Kristovi suradnici u ovome vremenu te omogućavate svima nama da živimo Evanđelje. I molim vas, oprostite nam kada smo propustili živjeti Evanđelje i tako propustili služiti vama koji Krista, na poseban način, u sebi nosite, poručio je okupljenima vlč. Šardi.
Krhkost naših života upozorava nas da ne znamo ni dana ni časa prestanka naših zemaljskih života. Iz tog razloga, važno je uvijek biti spreman proći kroz uska vrata, rekao je, između ostaloga, u propovijedi vlč. Šardi.
Sama slika „uskih vratiju” govori nam da je potrebno suziti se, odnosno smanjiti. Odnosno, da bi se ušlo kroz ova vrata, paziti nam je da ne podižemo svoj ego te postajemo sve krupniji, nego da naš život postaje svakodnevno smanjivanje zemaljskih težnji, da naš život postaje život poniznosti. Cijelo naše biće treba prožimati samo jedno što možemo provući kroz ta uska vrata, a to je ljubav – konkretna, djelotvorna, nesebična, neizmjerna, bezuvjetna – poput one koja svoju krv prolijeva na drvu križa. A voljeti – to može svatko. Tome nas ne uči ni obrazovanje, ni testovi inteligencije, tome ne pridonose naše mogućnosti i sposobnosti, u tome nemaju nikakvu ulogu ni financije ni nekretnine, nego tome nas jedino uči i poučava Raspeti Spasitelj. I onda kada su vam noge preslabe da se sami pomaknete, kada su vam ruke oslabljene da nekoga nosite, kada vas križ životnih teškoća privine uz krevet, još uvijek imate u sebi moć i snagu ljubiti – ponajprije Gospodina, a onda onoga koji vam priskače u pomoć te cijeli svijet za kojega Gospodin želi da se spasi, rekao je vlč. Šardi.
Ljudske snage su ograničene kada u njima nema Božje prisutnosti, naglasio je predvoditelj misnog slavlja u Ludbregu.
Stoga osobito sve vas pozivam da se hranite na euharistijskome stolu i svojim dolascima onima koji su vam povjereni donosite radost Kristove ljubavi. I na kraju, Gospodin Isus nas želi sve privesti k stolu Kraljevstva Božjega. Možda nam se čini da smo u ovome trenutku zbog našeg invaliditeta ili bolesti zanemareni i napušteni te da nitko ne mari za naše živote. Može se steći takav dojam zbog različitih borbi koje vodite. No, vi pripadate u središte Isusova srca. I tamo ste najsigurniji. Stoga, Gospodin Isus želi vas utješiti: „Ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.” No, još više od riječi utjehe, cijelim svojim raspetim bićem na drvu križu nam poručuje: „Čovječe, vrijedan si i moja krv prolivena je iz ljubavi prema tebi!” A mi znamo: „I kap njena može svijet da spasi cijel, da bez ljage bude posve čist i bijel.” Predragocjena Krvi Isusa Krista, spasi nas, poručio je vlč. Šardi.
Nakon mise bolesnici su imali mogućnost primanja sakramenta bolesničkog pomazanja.
Nakon svete mise bolesnici su imali mogućnost primanja sakramenta bolesničkog pomazanja. Među njima je bila i Irena Vrdoljak koja već 27 godina vodi svakodnevnu mukotrpnu borbu s opakom multiplom sklerozom. Predsjednica je Društva multiple skleroze Varaždinske županije, a kaže kako ovo bolesničko pomazanje nije prvo koje je primila.
“Za mene kao vjernicu ovo hodočašće jako puno znači. Vjerujem da sam samo uz Kristovu pomoć uspjela izdržati ovoliko dugo godina. Lakše se nosim sa svojom bolešću nakon ovakve duhovne okrepe”, kaže vedra Varaždinka Irena.
Radost susreta s Kristom
Dragica Opačak iz Dugog Sela, zajedno s bolesnim sinom Ivanom, također svake godine hodočasti u Ludbreg.
“Dolazimo svake godine i puno nam to znači. Duhovna okrepa, razgovori, ispovijed, pričest… Kada se Ivan, koji ne govori i ne hoda, ovako raduje Kristu i svojim prijateljima, onda znate koliko mi dolazak ovdje mnogo znači. Velika mi je ovo utjeha i duševna rast”, kaže gospođa Dragica.
Gospođa Marija Martinec iz Župe svete Jelene Križarice u Zaboku došla je Ludbreg kako kaže, pomoliti se za zdravlje svih ljudi. Inače, pjeva u crkvenom zboru i veoma je aktivna u životu svoje male, ali vrijedne, zagorske župe.
“Vjerujem čvrsto. I molim. Hodočastim od prvoga dana otkada je sagrađeno ovo svetište. Nakon ovakve duhovne okrepe lakše se nosim sa svim nedaćama u životu. Crpim sve iz svoje duše i to mi čini posebno zadovoljstvo. U Crkvi pronalazim svoju dušu i svoj duh”, dodaje hrabra gospođa Marija.
