Čitanje svetog Evanđelja Luki
U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.« »Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: MURVA U MORU
Ako bi netko učinio popis stvari, za koje naši vjernici obično mole, bilo bi sigurno na prvom mjestu zdravlje, zatim sreća u radu, uspjeh u školi i drugo. Apostoli nam daju drugačiji primjer. Isusa mole: „Umnoži nam vjeru!“ nije dopustio da ga dvaput zamole. Ali o vjeri im je progovorio riječima, kakve nisu očekivali. Rekao je, da bi njihova vjera morala biti tako snažna, da bi bila sposobna zapovjediti murvi (dudu), da se baci u more i ona bi poslušala. Nije zapisano da bi Isus sam učinio takvo čudo. Koliko znamo, nije ga učinio ni jedan apostol i kasnije ni jedan svetac. Zašto bi? To bi bilo samo napasanje očiju i hrana za radoznalost.
A Evanđelje je cijelo usmjereno na duhovnost, zato i Isusov primjer ima duhovno značenje. Želi reći, da vjeri moraju biti moguća takva djela, koja prerastaju čovjekove sposobnosti. A takvih djela u životopisima svetaca ne nedostaje. Koliko ih je radi Isusa ostavilo oca i majku, braću i sestre, polja i vinograde i sve ostalo i pošli su za Njim. Drugi su zaista ozbiljno shvatili Isusovo obećanje: „Tko izgubi život radi mene, naći će ga.“ Išli su u smrt u vjeri, da će primiti život vječni. Takva vjera premašuje ljudsku pamet i vrijedi više od one, koja drveće presađuje u more.
Šutjeti, kad si uvjeren da ti se čini nepravda; ne praviti se mučenikom, kada te zapostavljaju; opraštati radi vjere u Isusa – veće je junaštvo i dokaz dublje duhovnosti, za naše međusobne odnose je veće značenje, nego presađivati murvu u more. Dobro djelo, za koje nisi primio zahvalnost, ni plaću, ni osjećajno zadovoljstvo, nego si ga učinio iz čiste vjere – zar ne vrijedi više, nego u vodu bačeno drvo?
Davati za „Bog plati“, kada nisi očekivao, da će ti ikada biti vraćeno, nego se samo pouzdati u Božju računicu, znači jaču vjeru, nego gore premještati i drveće presađivati. Gdje je Bog našao takvu vjeru, preuzet će brigu i za zdravlje, rad, školu i sve ostalo. Ne radi se samo o tome. Samo takva vjera svjedoči za Boga. Sve drugo je: daj mi da ti dam – pogodba i trgovina.
