Čitanje svetog Evanđelja LukiU ono vrijeme:
Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.« Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.« Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Doći će dani …
Ono što Isusovi govori ovih posljednjih nedjelja žele istaknuti je prolaznost ovoga svijeta. Ništa što je stvoreno od materije nije vječno. Vječan je samo Bog i čovjekova duša. Sve drugo podložno je starenju, smrti i raspadljivosti. Često se na to zaboravlja. Sva živa bića u ovom našem svijetu imaju svoj početak i svoj kraj. Zar bi nas to onda trebalo plašiti? Naprotiv tome se treba radovati, jer nakon raspadljivog života, ovozemaljskog, za čovjeka počinje onaj pravi vječni život. To je dar Božji čovjeku, njegova besmrtna i neraspadljiva duša. No u različitim životnim okolnostima, borbe za opstanak, napora za stjecanje materijalnih dobara, brige oko samoga sebe čovjek često zaboravi svoj pravi smisao.
Nekada smo u drevnim katekizmima, knjigama koje su sadržavale kratak pregled smisla ljudskog postojanja, naučili: „Na svijetu smo zato da Boga spoznamo, da ga ljubimo, da mu služimo i tako u nebo dođemo“. Danas je veoma malo ljudi koji uopće na to pomišljaju a pogotovo to nastoje životom ostvariti. Za današnji naraštaj više bi vrijedila uzrečica: „Na svijetu smo zato da se grizemo i glođemo i tako u pakao dođemo“. Isus želi upravo suprotno. Želi da čovjek bude sretan, već na zemlji, zato jer ima svoj cilj i time i nevolje i križevi i boli i žrtve, i sama smrt, dobivaju novo svijetlo u perspektivi života vječnoga koji nam je Bog pripravio.
Slušatelji pozorno prate Isusovo tumačenje i nameće se logično pitanje: kada će doći Sudnji dan? Kada će se pojaviti kataklizme kozmičkih razmjera? Isus ne daje odgovor direktno ali naglašava da se katastrofe već događaju: poplave, potresi, erupcije vulkana, epidemije, ratovi, ekološke katastrofe, … sve je to početak kraja. No nikako ne treba živjeti u strahu nego u radosnoj nadi kako onima koji imaju povjerenje u Isusa ni vlas s glave neće pasti.
Veoma je važno čitati znakove vremena i iz njih iščitavati budućnost. A budućnost je naša sigurna ako Isusu vjerujemo, jer: u kući Oca našega ima mnogo stanova a on sam, Isus, na dan svoga Uzašašća, otišao je pred nama da nam pripravi mjesto. Ne budimo stoga ljudi paničari ali niti indiferentni zbog budućnosti nego ljudi vjere, dobrote, poštenja i nade jer za takve su pripravljeni nebeski stanovi a ne nebeski grobovi.
Budite postojani jer postojanost rađa vjerom a vjera nadom. Nada pak ne postiđuje!
