Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Dućan istine i propovijed na gori
„Neki je čovjek šetao malenim uličicama grada i razgledavao izloge i trgovine. Pošto je imao puno slobodnog vremena zavirivao je u svaku uličicu i iza svakog ugla. Tako je spazio jednu gotovo nezamjetnu trgovinu na kojoj je rukom bilo napisano: „Dućan istine.“ Čovjek iznenađen upita gospođu za pultom: „Vi stvarno prodajete istinu?“ „Da“ odgovori ona „Kakvu istinu tražite? Djelomičnu, relativnu, statističku ili potpunu istinu?“ „Tražim čistu istinu“, odgovori posjetitelj. „Dobro a znate li koja je cijena?“ „Ne – koja?“ „Ako je kupite“, rekla je, „cijena je da više nikada nećete biti mirni!“
Ova priča ukazuje na to da mi iz nedjelje u nedjelju slušamo Isusov govor na gori koji nas suočava s čitavom Isusovom istinom. Taj govor srž je kršćanske poruke, Isusov životni program, izvorna poruka naše vjere. Cijena koju je Isus morao platiti za svoju istinu bila je velika. On donosi novo motrište koje u prvi plan stavlja pravednost a ne formalno izvanjsko ispunjavanje zakona. Isusova istina propitkuje ono što je nužno potrebno a ne samo ono što je dopušteno. Njegova istina naglašava da se ne zaustavljamo samo na vidljivom, nego da je odlučujuća nakana, to jest da izvanjske čine i obrede trebaju uvijek pratiti misli i osjećaji u našem srcu. Isusova istina poziva na obraćenje srca, tamo gdje su ljudska djela skrita i gdje započinju. Bog očekuje puno više od nas nego da samo sačuvamo čiste ali prazne ruke. Cijena je uvijek „sveti nemir“, budna savjest, preuzimanje odgovornosti, suočavanje sa zlom. To je mnogo teže i odgovornije nego samo poštivati zakon. Npr. nije dosta ne ubiti. Nego se svim silama zauzeti za život od začeća do prirodne smrti. Nije dosta ne učiniti preljub nego pročistiti oči srca da u svakoj ženi možemo prepoznati svoju sestru, majku, kćerku. Nije dosta ne zaklinjati se Bogom nego živjeti i vladati se tako da svi mogu vjerovati mojemu „DA“ ili mojemu „NE“.
Vratimo se čovjeku s početka priče. Kada je čuo cijenu potpune istine leđima su mu prošli trnci. Nikada nije ni pomišljao da je cijena tako velika. „Hvala, hvala… Oprostite, oprostite, promucao je…“ Okrenuo se i izjurio iz dućana. Osjećao se pomalo tužan kad je shvatio da još nije spreman za potpunu istinu, da mu treba još nekoliko laži, nekoliko mitova, nekoliko opravdanja kako se ne bi morao susresti sa sobom…Možda poslije, pomislio je.“ Tako završava ova priča. Kako se mi osjećamo u suočavanju s Isusovom istinom? Možemo li se barem ražalostiti zato što još uvijek nismo spremni nasljedovati Krista? Kršćani bez Krista? Kršćani koji to više nisu…
