Čitanje svetog Evanđelja Mateju
U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Stara afrička priča pripovijeda kako je misionar promatrao jednog beduina. Svako bi jutro legao tijelom na pijesak i dugo osluškivao. Misionar nije mogao odoljeti. Pristupio je k njemu i upitao: „Što to radiš prijatelju?“ – „Osluškujem kako pustinja plače. Htjela bi biti vrt!“
Svaki od nas htio bi biti cvjetni i mirisni vrt da uljepšava ovaj svijet i druge razveseli. No postoji nešto što nazivamo kušnja ili napast. Te kušnje nije bio pošteđen ni sam Isus Krist kada se našao u pustinji, u trenutku kada mora donijeti temeljnu odluku: Ići do kraja zacrtanim Očevim putem ili odabrati svoj put koji mu se po napasnikovim ponudama činio puno lakšim i jednostavnijim. Isus nije dvojio. Na sve tri napasti odgovara odlučnim odbijanjem i punim povjerenjem u volju Božju. Isus je spoznao da ne želi biti pustinja ni po koju cijenu, pa ni po cijenu muke i smrti. Istina je da je i pustinja nekad bila zelena ali na dulje vrijeme ona je iscrpila sve zelenilo i vlagu jer je samo uzimala a ništa nije davala za uzvrat osim vjetra i pijeska.
I čovjek koji popušta napasti o kratkotrajnom bogatstvu, slavi i moći na kraju ostaje prazna pustinja. Naučen uživati bez rada, vladati i pokoravati bez skrbi o drugima, uživati u prolaznoj slavi na kraju ostaje odbačen, zaboravljen, izgubljen jer se u njemu taloži zrnce po zrnce pijeska koje ga na kraju preplavi i baci u zaborav.
Isus poručuje: Ako sam ja bio kušan i vi ćete biti. Ali, ako sam ja pobijedio i vi možete pobijediti ako imate povjerenja u Oca vašega koji je na nebesima.
Korizma nas poziva da uronimo u svoju nutrinu i pogledamo koliko se pijeska nataložilo u našemu srcu. Još uvijek nije kasno da tu pustinju pretvorimo u vrt ako imamo pravo oruđe a to su: djela ljubavi, molitva i post. Oni sigurno svladavaju svaku navalu zavodnika i odbijaju sva lažna obećanja.
