Čitanje svetog Evanđelja Mateju
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: » Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: VRHUNCI PRIVLAĆE
Mnogi su planinari osjetili nadljudski napor ali i izvanrednu radost penjući se na neosvojene vrhunce planina. Dolaskom na vrh svijet u dubini izgleda malen i sićušan a pogled koji puca na sve strane, doslovno neopisiv. Isus vodi trojicu svojih prijatelja na planinu. Da li je on željan planinarenja? Možemo slobodno tvrditi da jedina želja koja Isusa goni na vrh jest susret s Ocem i razgovor. Sigurno se i sam našao u strahu pred danima koji slijede. Želi od Oca čuti riječi ohrabrenja, da ga neće napustiti ni u najtežim kušnjama koje ga čekaju. Taj razgovor s Ocem Isusa je potpuno preobrazio. Ohrabren Očevom prisutnošću on sam postaje svijetlo, istinska ljepota i energija koja razgoni svaki strah i tamu. Otac s kojim se susreo na planini odgovorio je na njegovo pitanje: „Tvoj put je ispravan, idi samo dalje, ne boj se!“
Bili su tu Mojsije i Ilija predstavnici Starog Zavjeta koji su također kroz duboke kušnje i patnje prepoznali Očev put. I oni su ohrabrenje za Isusa. Taj dirljivi susret na vrhu brda potvrdio je do kraja Isusov put riječima: „Ovo je Sin moj, moj Izabranik! Njega slušajte!“ Isus će se ponovo vratiti u dolinu, gdje je magla, gdje se ništa nije izmijenilo, vratit će se ljudima koji će ga razapeti, ali on je iznutra ohrabren. Duh mu je ojačao i nikakva ga više muka ne može zaustaviti jer on zna da njegov put vodi u slavu; Otac mu je to objavio.
Braćo i sestre! I naš je put sličan Isusovu putu. Ponekad hodamo „cvjetnom stranom Galileje“, ponekad kroz pustinju punu kušnji i napasti, ponekad više nismo sigurni koji je put ispravan. Ali zato je tu Isus da nas poput Petra, Jakova i Ivana povede na vrh planine gdje ćemo i mi čuti Očev glas: „Ovo je moj ljubljeni sin, ovo je moja ljubljena kći!“ To brdo, ta planina je naš oltar u crkvi gdje sam Krist svakodnevno a osobito nedjeljom očekuje da nas povede Ocu!
