Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na Veliki četvrtak u župi Tijela Kristova, Novi Zagreb – Sopot euharistijsko slavlje Večere Gospodnje u koncelerbarciji s pomoćnim biskupima zagrebačkim mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim te župnikom župe preč. Ivicom Reparincom, pročelnikom Tiskovnog ureda vlč. Bornom Puškarićem i nadbiskupskim tajnikom vlč. Ivanom Lukićem.
UVOD KARDINALA BOZANIĆA (audio)
HOMILIJA BISKUPA GORSKOGA (audio)
FOTOGALERIJA
Pozdravljajući u uvodu okupljene biskupe i svećenike te vjernike, koji su euharistijsko slavlje pratili posredstvom Hrvatske radiotelevizije, kardinal Bozanić je rekao kako ovu misu ustanovljenja Euharistije slavimo u posebnim okolnostima ističući kako je Bog s nama i mi s Njime: “On je naša sigurnost. On nas sada sve povezuje”.
Homiliju je izrekao pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski. “Neobičan je ovaj Veliki četvrtak. Dan je ustanovljenja euharistije, te žive jezgre crkvenog zajedništva, a zajednica je raspršena u svojim domovima. Dan je utemeljenja svećeničke službe, a svećenici u praznim crkvama slave misu Večere Gospodnje. lsus nam je na Posljednjoj večeri predao zapovijed ljubavi, a virus nas umnogome priječi iskazati ljudsku blizinu”, rekao je na početku biskup Gorski napominjući kako se Crkva dosada nije suočila s takovim izazovima, “ali nam upravo ta odijeljenost pomaže da svoj pogled usmjerimo s vidljivih stvari na nevidljive, s materijalnih na duhovne i da s forme obreda dublje uđemo u sadržaj. Zato se večeras snažnijom vjerom i dubljim razumijevanjem spominjemo svega što je lsus za nas učinio, njegova života, smrti i uskrsnuća. Slavimo euharistiju, tajnu vjere, od koje je neodjeljiv svećenički red i djelotvorna ljubav.”
Predajući kao svećenik, učenicima kruh i vino kao svoje tijelo i krv, Krist se razlomio, kao kruh za život svijeta
I zato jer Isus zna da smo sami izručeni svojim slabostima i kušnjama zloga, ostavio nam je euharistiju, otajstveni oblik svoje žive prisutnosti. Htio je trajno ostati s nama, htio je da se naše duše uvijek posvećuju njegovim Tijelom. Stoga nam naređuje da, u crkvama čitavoga svijeta, neprestano slavimo ta otajstva vječnoga života, kako bi svaki dan imali pred očima plod Kristove muke i srcem čuvali neizbrisivu uspomenu na svoje otkupljenje.
“Zato je na Posljednjoj večeri, ulogu janjeta, pashalne žrtve, u čijoj krvi su spašeni Izraelci u egipatskom ropstvu, preuzeo na sebe. Predajući kao svećenik, učenicima kruh i vino kao svoje tijelo i krv, Krist se razlomio, kao kruh za život svijeta. Po njegovoj smo krvi prolivenoj na križu i mi oslobođeni smrti, izvedeni iz ropstva grijeha te nas na putu prema vječnoj domovini hrani nebeskim kruhom-svojim Tijelom: Uzmite i jedite, ovo je Tijelo moje za vas. I mi to činimo svaki puta kada slavimo euharistiju s nadom u život budućega vijeka. Tu žrtvu primamo vjernog srca, da Gospodin naš lsus Krist, za kojega vjerujemo da je stvarno prisutan u svojim otajstvima, posveti nutrinu našega bića i učvrsti našu nadu.”
Potrebna nam je nada u ovom sveopćem kaosu! Tako nam je potreban cilj u našim lutanjima, a Euharistija doista umnožava vjeru, učvršćuje nadu i usavršava ljubav. Ono što u zajednici vjernih u obredu slavimo, cijelim svojim bićem, dušom i tijelom u javnosti živimo.
Čin pranja nogu nužno se mora prenositi u stvarni život, u služenje braći i sestrama
Podsjetivši na to da na Veliki četvrtak običavamo, kada je to moguće, u obredu pranja nogu vršiti vidljivu gestu ljubavi prema najmanjima, onako kako je to lsus učinio na Posljednjoj večeri, biskup Gorski je rekao: “On, Učitelj, oprao je noge učenicima, Gospodin se sagnuo do nogu slugu, Stvoritelj do svojega stvorenja. Nečuvena gesta služenja ljudima neposredno pred svoju muku i smrt na križu.
Njegov čin pranja nogu nije ostao samo gesta posljednje večere, nego je u stvarnosti potvrđen raspećem i molitvom za sav ljudski rod. Ako bi čin pranja nogu ostao samo obred, bilo bi to lažno pokazivanje služenja i poniznosti. On se nužno mora prenositi u stvarni život, u služenje braći i sestrama, ponekad do vlastitog poništenja. Jer nema zajedništva s Kristom ako nismo prisno povezani u služenju ljudima.”
“Ovog Velikoga tjedna, koji će zasigurno ući u povijest Crkve zbog nemogućnosti vršenja tako dragih i značajnih obreda, među kojima je i obred pranja nogu, moramo”, rekao je biskup Gorski “kao vjernici prepoznati taj obred služenja u našoj javnosti. Tolike tisuće zdravstvenih djelatnika po našim bolnicama, snaga sigurnosti, civilne zaštite, prodavačica, vatrogasaca, građevinskih radnika i volontera u nevolji uzrokovanoj potresom, javnosti nepoznatih radnika – svi oni, bili kršćani, bili pripadnici drugih religija ili nevjerujući, čine izvanrednu gestu služenja braći i sestrama. Krist se po njima i danas saginje u poniznom činu služenja.
To je istinski čin ljubavi prema onima koji su ugroženi, pranja nogu, nemjerljiv u dosadašnjim okolnostima. Ta ljubav ima tako različite i bezbrojne oblike služenja, od onih najintimnijih u obiteljskim odnosima, do onih javnih oblika služenja koja se očituju u upravljanju Crkvom ili državom. I svi se nadahnjuju i izviru iz otajstva euharistije.”
Dužnost izvršena s ljubavlju gesta je po kojoj sam Bog dotiče čovjeka
“Znam da će mnogi reći, ali to je moja dužnost, moj posao, za to primam plaću. Istina, dužnost jest, ali kada je ona izvršena s potpunim predanjem i odgovornošću, ona postaje čin ljubavi, gesta po kojoj sam Bog dotiče čovjeka. Tako možemo s pravom reći da je dužnost drugo ime za ljubav. Sve njih koji se saginju nad čovjeka u nevolji, nosimo u svojoj zahvalnosti i večeras stavljamo na oltar pred Gospodina.
U riječima: Ovo činite meni na spomen, nije uključeno samo euharistijsko slavlje, gozba ljubavi i pranje nogu, uključena je i svećenička služba. Tu službu večeras svećenici vrše odvojeni od svojih vjernika. lako tijelom odijeljeni prikazuju euharistiju za sve koji su im povjereni, za žive i mrtve, za sve potrebe, duhovne i materijalne, za spasenje ljudi. Niste braćo i sestre ostali sami. Na poseban način s vama je lsus Krist, vječni svećenik.
Naime, sada dublje razumijemo Petrove riječi u poslanici: vi ste kraljevsko svećenstvo, i nauk II. Vatikanskog koncila o sveopćem svećeništvu, ne onom ministerijalnom, zaređenim službenicima, nego onom koje proizlazi iz sakramenta krštenja i pomazanja krizmom, prema kojem smo svi postali dionici Krista svećenika, proroka i kralja. Po tom sveopćem svećeništvu, po onima koji vjeruju, Krist je prisutan, prema svojim riječima: gdje god su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime i On je s njima. Zato, kada se vi obitelji sabirete u molitvi, sam Krist je među vama prisutan. To je svećeništvo po kojem će, kako nam je Nadbiskup napisao, upravo oni blagosloviti hranu na dan Vazma.
Zbog Boga, našega Oca, možemo s punim pouzdanjem reći: Sve će opet biti dobro!
lako euharistiju pratite izdaleka uključeni ste u nju snagom Duha Svetoga, snagom lsusove riječi da će se istinski klanjaoci klanjati Bogu u Duhu i istini, snagom svoje zahvalnosti, jer ona to i jest, čin zahvalnosti za sva Božja dobročinstva. A nema zajedništva bez zahvaljivanja Bogu, bez iskazivanja hvale svojem Stvoritelju i Spasitelju. Zahvalni smo Bogu za novi žar ljubavi, za probuđenu solidarnost, za ojačanu nadu i spoznaju da nas naš Bog u svim nedaćama prati i podupire. Zbog Boga, našega Oca, možemo s punim pouzdanjem reći: Sve će opet biti dobro!”
Homiliju je biskup Gorski završio molitvom Euharistijskom Isusu Dušo Kristova posveti me.
Nakon popričesne molitve, kardinal Bozanić prenio je Presveto u svetohranište ostavši s koncelebrantima u molitvi i klanjanju.
Euharistijsko slavlje pjevanjem su obogatili članovi Zbora HRT-a. Obrede Velikoga petka predvodit će kardinal Bozanić također u župi Tijela Kristova, Novi Zagreb – Sopot s početkom u 18 sati, a prenosit će ih na svojim trećim programima Hrvatska radiotelevizija.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
