Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Bdijte!
Došašće je posebno milosno vrijeme za svakoga vjernika. Vrijeme koje nas vraća u prošlost izabranog Božjeg naroda ali i u našu sadašnju stvarnost. Očekujući Mesiju, Spasitelja, ljudi su prolazili kroz različite kušnje života ali uvijek u nadi da Onaj koji treba doći neće zakasniti. To im je u vjeri davalo snagu da se suoče s nevoljama, ratovima, potresima, pošastima i raznim drugim katastrofama. Vjera u dolazak Spasitelja vodila ih je kroz tamne stranice života. No kad je stvarno došao u povijesti mnogi ga nisu prepoznali jer je njihova budnost popustila, njihovo bdijenje ih je umorilo a njihovo čekanje je izgubilo nadu. Isusova poruka na početku došašća ponovo odjekuje svijetom: „Bdijte jer ne znate dana ni časa!“
Stoga je Došašće obnova nade, učvršćenje vjere i ispit naše ljubavi prema Bogu i čovjeku. Svijet se našao u velikoj krizi i bolesti. Mnogi odlaze prerano, mnogi obolijevaju, mnogi do jučer moćni postaju bespomoćni. Ovo nas predbožićno vrijeme posebno poziva da ne klonemo. Kako i davno prorok napisa: okrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava jer Gospodin naš dolazi u moći i sili! Došašće nas poziva na budnost, na molitvu i vjernost krsnom savezu. Neka naš dan započne misom zornicom, naš rad i djelovanje u svakome poklonjenom danu bude ispunjeno vapajem:“Dođi Gospodine Isuse!“ Dođi u naša srca i unesi mir i povjerenje, dođi s nama na naša radna mjesta gdje se ostvarujemo kao ljudi i blagoslovi sve što činimo. Dođi među naše patnike i bolesnike i pohodi ih svojim Božanskim milosrđem! Ako mi bdijemo s Isusom i Isus bdije s nama, a tamo gdje je On sve drugo postaje nevažno jer jedino se u njemu mičemo, živimo i jesmo. Za istinski susret s Njime nije važna vanjska dekoracija, premda i ona donosi raspoloženju, važno je srce čisto i Duh postojan u meni.
