Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: GLAS VIČE U PUSTINJI
Prorok Izaija u današnjem prvom čitanju kao da se obraća baš nama u našem vremenu. Tješite moj narod, govori Bog vaš. Utjeha i nada to je ono što podiže čovjeka iz mrtvila, iz malodušnosti, iz očaja u vremenima tame i mraka. Vrijeme ovog došašća svakoga od nas stavlja na veliku kušnju i upravo ta nada o Božjoj prisutnosti u životu nas vjernika pomaže da se suočimo sa svim nejasnoćama, patnjama i stradanjima. Utjeha ne dolazi od ljudi nego od samoga Boga. Ne boj se narode moj, nisi sam ja sam s tobom u sve dane tvoga života. Ne kloni duhom nego uspravi koljena klecava i dušu klonulu. U toj nadi javlja se i Ivan Krstitelj koji uzdiže srca, otvara nove vidike i poziva na obraćenje za istinski susret s Isusom. Ivanov poziv i naviještanje nije bez temelja i samo prazna obećanja.
On je sve svoje sile stavio u ruke Božje, spreman i na nerazumijevanje, na neprihvaćanje, podsmijeh, pa i samu smrt da bi najavio Božju blizinu. Biti glasnik radosti poziv je svakoga kršćanina, poziv na promjenu života poziv je svakoga čovjeka. Evanđelje je ispunjeno nadom i radošću: nadom da je Bog trajno prisutan i da vidi našu kušnju i nevolju, radošću da On sam dolazi da nas spasi. A što od nas očekuje: „Pripravite put Gospodinu!“ U čemu je ta priprava? Otvorenost srca za druge, ljubav prema Bogu, poštivanje njegovih zapovijedi, prihvaćanje sebe kao slaba i bespomoćna sa sviješću da smo upravo takvi Bogu dragi i da nas on ne odbacuje ni ne prezire nego čini sve da u Njemu nađemo svoj smisao i radost. Naša priprava za Njegov prvi dolazak – rođenje u Betlehemu uvodi nas u stvarnost njegove nevidljive prisutnosti u Euharistiji gdje nam obećava radost trećeg susreta u vječnosti. Jer Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo i Tvoj slavni dolazak iščekujemo.
