Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.« Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina! Riječ Gospodnja.
Komentar: Ivanovo krštenje nije bilo, poput našeg, sakramentalno. Krštenje, ili doslovno prevedeno uranjanje, je bio obred pranja kako bi se moglo ući u Hram na bogoslužje. Ono je bilo vanjski znak unutarnjeg obraćenja, no ne za susret s Bogom u Hramu, već priprema za prepoznavanje Boga u osobi Isusa Krista. No zašto je bilo potrebno da se Isus Krsti? Nije bilo potrebno, ali je Isus to želio i učinio kako bi se svrstao među grešnike, postao nama jedna u svemu, osim u grijehu. On silazi s nebesa na zemlju, iz svjetlosti u tamu, da nas iz tame povede u Nebo. S neba se odmah zaorio glas: „Ti si Sin moj, ljubljeni!” Što nas podsjeća na Abrahamova ljubljenog sina Izaka koji je trabo biti žrtvovan zbog njegova grijeha. No Bog je zaustavio Abrahamovu grešnu ruku kako bi u punini vremena mogao poslati svoga vlastitog Sina, jedinog i bezgrešnog, da postane žrtva na spasenje svih ljudi.
