Evanđelje:
Po svojoj prirodi Bog je iznad nas, no on silazi s neba, odriče se svoga božanstva i postaje čovjekom (usp. Fil 2,6–8) da bi nam se mogao približiti: jede našu hranu, ide na naše zabave, govori našim jezikom… sve kako bismo mi njega bolje upoznali, dopustili mu da nam bude blizak te ga na kraju prihvatili kao prijatelja, a ne samo gospodara. Budući da mi nismo sposobni doći do Boga, Bog silazi i dolazi k nama, i to s jednim poslanjem: da nam pokaže koliko npas voli. „Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga“ (Iv 15,15). Naglasak je u ovoj rečenici na riječi „sve“, što znači da Bog daje cijeloga sebe u taj odnos, bez pridržaja, proračuna ili skrivenih interesa. Jednostavno daje sve što ima.
No, ako si prijatelji međusobno ne naređuju, zašto nam onda Bog daje zapovijedi? Moramo shvatiti da Bog jest prijatelj, ali i Otac, a Otac se brine za svoju djecu, odgaja ih. Zapovijedi koje nam daje imaju svrhu, kako Isus kaže, da naša „radost bude potpuna“ (r. 11). One su okvir koji nam omogućuje da u životu postignemo cilj svojega postojanja. Ali kako zapravo glasi ta teška i strašna zapovijed koju nam Bog daje? „Ljubite jedni druge…“ (r. 12). Sada valjda možemo odahnuti, jer ova zapovijed svima odgovara: svi smo za ljubav. Nisam još čuo da je itko protiv toga da se međusobno ljubimo. Ipak, sadržaj te zapovijedi samo naizgled popravlja onaj skandal prijatelja koji zapovijeda – sve dok ne zagrebemo malo dublje u značenje riječi ljubav. Ljubav zaista jest središte i Zakona i vjere i svakoga ljudskog života, međutim, u današnjem evanđelju, na posljednjoj večeri, Isus ide korak dalje u poimanju ljubavi. Daje nam novu, revolucionarnu definiciju: ljubav znači položiti svoj život za drugoga. Što je time točno mislio, uskoro je i sam pokazao: onda kada su ljudi smislili sve zlo protiv njega, kada su ga prijatelji izdali, kada su ga učenici ostavili, on je dao svoj život za njih. Cijelu propovijed pročitajte na www.sagud.xyz
