Evanđelje: Mk 4,26–34
Dok Ezekiel uspoređuje mesijansko kraljevstvo s impresivnim libanonskim cedrovima, Isus svoje kraljevstvo uspoređuje sa – senfom! Ili barem nama to danas tako zvuči, jer prva je asocijacija na gorušicu popularni začin koji se od nje pravi. Svejedno, usporedba je jednako grozna. Gorušica je neugledna grmolika biljka koja liči na korov i u sebi nema ni trunke kraljevske elegancije koja odlikuje libanonski cedar. Stoga je ova usporedba bila ogroman šok i sablazan za Isusove slušatelje: ta tko bi htio biti dio takvoga kraljevstva? Istina, gorušičino je stablo, odnosno grm, „veće od svega povrća“ (Mk 4,32), ali povrće je, koliko god bilo veliko, i dalje maleno i jadno, te oduvijek simbolizira siromaštvo. Da vam netko kaže da imate snagu brokule, oštrinu mrkve i lukavost krumpira, ne biste baš bili impresionirani. Ako želimo razumjeti Isusa, poantu moramo tražiti malo dublje ispod površine.
Poanta je ove usporedbe u tome da kraljevstvo koje će Isus uspostaviti neće biti izvanjski raskošno ni oku primamljivo, kao što su to zemaljska kraljevstva za kojima teže sinovi ovoga svijeta. Ono će imati neka druga svojstva. Ptice se doduše ne gnijezde u grmu gorušice, ali u sjenu Isusova kraljevstva doći će se skloniti mnogi umorni od lažnih raskoši, bogatstava i obećanja. Povijest svjedoči o mnogim moćnicima koji su vjeru nazivali utjehom za slabiće, prijevarom, opijumom za masu koja ne zna za bolje. No oni koji su tu vjeru primili i zaživjeli, svjedoče da se jedino u njoj nalazi prava snaga, moć i raskoš – ali ne u njezinim materijalnim vrijednostima, nego u duhu.
Cijelu propovijed pročitajte na www.sagud.xyz
