Sveti Ivan u svojem Evanđelju navodi nekoliko Isusovih čudesa, no to nisu samo čuda: to su prvenstveno znamenja. Ona upućuju na višu stvarnost koja se u konkretnom događaju otkriva.
Bog se brine da imamo sve nužno za život, zna sve što nam je potrebno. No Božja brižljivost nije poziv da podijelimo svoju ušteđevinu, otkažemo sva osiguranja i prestanemo planirati mjesečnu potrošnju. Ona je poziv da nam Bog bude prvo životno osiguranje, najbolje ulaganje i životni oslonac. Brinemo se za sutra jer želimo da to sutra bude naše – onakvo kakvim smo ga sebi zacrtali – no kada živimo svoje planove, ne živimo Božje. Bog nas poziva na čudesnu avanturu koju ne možemo ni zamisliti, ali traži da mu se potpuno predamo. Budući da smo mi ljudi „tvrde šije“ (Izl 32,9), on nas polako odgaja, da naučimo živjeti u potpunom predanju: šalje nam razne neizvjesnosti, kredite i nenadane troškove, nepovoljne događaje i bolesti, ruši naše snove… Da su ljudi o kojima nam danas Evanđelje govori svi krenuli na put s torbama punim hrane, Isus ih ne bi mogao nahraniti. Hranili bi sami sebe, ali ta hrana ne bi bila čudesna. Pustimo malo uzde svojega života i dopustimo Bogu da nas hrani i vodi, dopustimo mu da on bude taj koji će se za nas brinuti. Cijelu propovijed pročitajte na www.sagud.xyz
