Biskup Šaško zaredio šesnaest novih đakona

U homiliji, biskup Šaško je progovorio o slavlju ređenja istaknuvši da nas ono uvijek vraća na istinu da je Crkva otajstvo darovanosti, u kojemu svaka služba ima svoju znakovitost. „Sam đakonat vjerojatno je u najvećoj napetosti sa suvremenom kulturom, jer pokazuje da kršćanstvo živi od Božjega Duha, očitovanoga u Božjoj riječi i služenju, u darivanju sebe drugima. I ranije se čovjek, u težnji za slobodom, pitao: ‘Kako je moguće služiti i biti sretan?’ To dvoje, sloboda i služenje, kao da je u nepomirljivoj oprečnosti, istaknutoj naročito danas, kada se pokušava nametnuti ideal samoostvarivanja i posvemašnje neovisnosti. No, uvjerili smo se toliko puta da takva autonomija ne oslobađa čovjeka, nego ga još više zarobljava. Sloboda po mjeri čovjeka uvijek je ograničena i druge ograničava.“

Posebno je pozvao đakone da ne prestanu upoznavati Kristovo evanđelje koje im se predaje u ruke u obredu ređenja: „To je objavljena i zapisana Božja sloboda, Radosna vijest kojoj ćete biti navjestitelji, a koja nije po ljudskoj mjeri nego po Božjemu planu. (…) U svemu što ćete kao službenici Crkve činiti polazite od Božjega dara i služenja koje izvire iz srca poslušnoga Bogu. Tada pismo postaje živom riječju po vašemu primjeru.“

Govoreći o služenju, biskup Šaško je istaknuo da u Crkvi služenje nije popis stvari koje treba izvršiti, nego način prisutnosti, ophođenja s drugima i djelovanja. U Crkvi niti jedna služba nije velika, nema dostojanstva, ako se iz nje ukloni služenje i ako ju ne prožima duh malenosti.

Svoju homiliju završio je pozivom ređenicima da se ne boje unatoč suvremenosti koja donosi  brze obrate koji rađaju nove odnose u društvu: „Ne trebamo ih se bojati, jer je naša sigurnost u Kristu, ali kao Crkva sve trebamo čitati i činiti u Duhu koji nam je dan, koji nadahnjuje i preobražava, koji nas pripravlja za ono što izgleda nemogućim.
U tome izazovu nismo sami. Upravo ređenje pokazuje da smo nastavak istoga Božjeg djela, nova karika u povijesnome tijeku koja je iskovana u kovačnici Duha Svetoga za nova očitovanja Božje prisutnosti. Oslonjeni smo na svjedočanstvo svetih, od kojih ovdje danas posebno privlači lik svetoga Josipa, čiju Godinu slavimo, i blaženi Alojzije Stepinac – ti čudesni umjetnici darovanosti i služenja; osporavani i voljeni, samozatajni, a tako vidljivi. Ostanite znak svima nama u Crkvi, da svaki poziv ima đakonske odlike i da Crkvu i hrvatsku domovinu grade samo nesebični ljudi koji su susreli Boga po Kristu koji služi.“

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije