Bogojavljenje je blagdan triju mudraca – čija je mudrost u tom što su tražili Boga. Na Bogojavljenje onima koji u mrklini obitavahu svjetlost žarka osvanu. Bog se došao očitovati baš svima. Simbolički to naznačuju tri mudraca koji su po predaji bili Azijat, Afrikanac, Europljanin; mladić, odrastao, starac. Isus je došao svim narodima i svim generacijama. Stoga pjevamo: I ti svijete čitavi Spasitelja pozdravi.
Isusovim dolaskom sve je u pokretu. Zvijezda pokreće mudrace, a oni svojim dolaskom uznemiruju Jeruzalem, Herod šalje vojsku da ubiju dijete Isusa, Sveta Obitelj bježi u Egipat. Isusovim dolaskom razaznaju se sinovi svjetla od sinova mraka. Prvu grupu predstavljaju mudraci koji mu se raduju i žele mu se pokloniti. Drugu grupu predstavlja Herod koji pred Isusom dršće i želi ga ubiti.
Primijetimo da svećenici upućuju mudrace gdje bi trebao biti Mesija, ali tome ne pridaju značaj, niti tamo idu. Mudrace to ne obeshrabruje, već ustrajno nastavljaju svoj put slijedeći zvijezdu. Mudraci ne tek da traže Boga, već ga nalaze i klanjanju mu se. Valja vidjeti zvijezdu, i za njom krenuti. I pri tom nadvladati prepreke. Mudraci su zacijelo trebati preći planine, pustinje, rijeke, nadvladati opasnosti od razbojnika i zvijeri.
Do Isusa dolazimo kad nadvladavamo planine svoje oholosti, pustinje klonulosti, rijeke nostalgija, zvijeri strasti, razbojnike svega što nas želi zaustaviti na tom putu.
Uočimo da se mudraci nakon susreta s Isusom drugim putem vraćaju. Drugačiji su ljudi, druge misli misle i drugim putovima hode. Traženje Boga je zato da promijenimo svoje putove. Mudraci pri tom riskiraju, jer Herod očekuje da se vrate starim putem. No oni poneseni snagom susreta s Isusom nemaju straha.
A darovi. Sveti Beda Časni u njima vidi ispovijest vjere mudraca. Darujući mu zlato priznaju ga kraljem; tamjanom ga priznaju Bogom; mirtom priznaju ga čovjekom koji će za njih život dati. Sveti Bernard iz Clarivouxa kaže da su zlatom zapravo htjeli platiti račun koji su siromašna Marija i Josip napravili u obližnjoj trgovini. Tamjan je neka vrst dezinfekcijskog sredstva za njihov dom. A mirta ljekovita biljka za dječije bolesti malog Isusa. Kod fra Bonaventure Dude čitam da darovi zapravo predstavljaju plodove: privrede, prirode, kulta i kulture. Sve što čovjek radi i proizvede treba biti po Kristu, i s Kristom i u Kristu. Sve je zbog njega i njemu sve pripada.
Chesterton donosi priču o tri moderna mudraca koji su čuli za grad mira, i zaputili se do njeg s darima kojima će naznačiti da su prijatelji i graditelji mira. Na vratima ih je dočekao sveti Josip. I oni mu pokazaše tri dara. Zlato da njime kupe sva blaga koja ljudi zažele. I kad budu imali sve, neće trebati ratovati. Drugi dar je bila droga kojom će ljudima pružiti osjećaj blaženstva, a takvi onda neće misliti na rat. Treći dar je bio razbijeni atom, simbol atomskog oružja. Prijetnja tako strašnim oružjem obeshrabrit će svakog potencijalnog rušitelja mira. Sveti ih Josip nije pustio u grad mira. Začuđenima, tek im je šapnuo: “Zaboravili ste Dijete.” Bez njega mira nema.
Pri koncu smo Božićnog vremena. Pjesma anđela je utihnula, zvijezda nestala, mudraci se u svoju zemlju vratili, a pastiri sa stadom svojim kućama. Ali za one koji su Isusa susreli – Božić tek počinje. Oni idu tražiti izgubljene, podizati pale, hraniti gladne, oslobađati sužnje, donositi mir.
p. Luka Rađa
