Početak svetoga evanđelja po Ivanu U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na ovaj svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegavi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Riječ Gospodnja!
Komentar: RIJEČ TIJELOM POSTADE
Svečano i pjesnički, kako i dolikuje sadržaju današnje svetkovine, započinje apostol i Evanđelist Ivan svoj uvod u četvrto Evanđelje. Upravo to se od njega i očekuje, jer je bio neposredni sudionik i suradnik Boga utjelovljenog i rođenog na današnji dan u gradiću Betlehemu. Dok ostala Evanđelja opisuju Isusovo djetinjstvo Ivan odmah ulazi u samu bit današnje poruke. U naše vrijeme, a i prije, ljudske riječi pršte i lete na sve strane. No te riječi, često bez značenja i pravog smisla, mogu, na žalost, Život raniti, uništiti, nanijeti bol i nepravdu. Nasuprot našoj riječi Božja je Riječ životvorna i djelotvorna.
Bog izgovara Riječ i po njoj sve postade. U punini vremena Bog ponovo progovara utjelovljenjem samoga sebe u ljudsku povijest i život svijeta. Isus Krist čiji rođendan danas slavimo pravi je Bog i čovjek koji se sažalio nad ljudskom bijedom i lutanjima i sišao među nas da bi liječio naše nemoći. Negov dar ljudima je mogućnost da postanu i sami djeca Božja. To se ne postiže tjelesnim rođenjem ili pripadnošću određenom narodu ili skupini nego prihvaćanjem ponuđenog dara: novim rođenjem iz vode i Duha Svetoga. Povijesni događaj rođenja mnoge je ostavio ravnodušnima, ‘k svojima dođe i njegovi ga ne primiše’; no onima koji ga prigrliše, iz svakog puka i jezika, njima daruje posebne milosti da Život imaju, u izobilju da ga imaju!
Rođenje djeteta u štalici i danas je poziv da svi prepoznamo važnost i veličinu života, da uložimo krajnje napore kako bi svaki život bio ovome svijetu blagoslov. Zauzimanje za život nije samo tjelesnim rađanjem nego ukidanjem svih zapreka koje stoje na putu života. Otklanjanje nepravde, ukidanje svakog porobljavanja i iskorištavanja, pravedna raspodjela materijalnih dobara da za svakoga bude dostatno kruha i ruha, rada i zarade korak je prema tome Životu koji je započeo živjeti s nama i za nas u Betlehemu. Božić je poziv na radost jer nas sam Bog zamilova u svome ljubljenom sinu u kome imamo otkupljenje i otpuštenje propusta. Sve to se događa, ne po našim zaslugama, već po obilju Njegova praštanja.
Radujmo se stoga, braćo i sestre u Kristu za nas rođenu, raspetu i uskrslu što posjedujemo zalog naše vjere – život vječni!
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!
župnik sa suradnicima
