Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. Riječ Gospodnja.
Komentar: RADOSNI DOGAĐAJ BOŽIĆA
Bog ispunjava obećanje dano praroditeljima. Bog potvrđuje proročka naviještanja. Šalje anđela Gabrijela (Gabrijel=Božji glasnik). Šalje ga posebno odabranoj, Djevici Mariji, sačuvanoj od bilo kakve sjene grešnosti i nedostojnosti, priliči se da bude majka Bogu koji uzima ljudsko tijelo da bude vidljivo prisutan među svojim stvorovima. Anđelov pozdrav govori o njezinoj veličini povjerenja i predanja u volju Božju.
Naziva je ‘milosti puna, otvorena za suradnju s Gospodinom’. Marijin odgovor nije ishitren, on je duboko promišljen i proživljen. U odgovoru Marija predaje sebe, svoj život, svoje služenje, svoju spremnost na žrtvu svome Stvoritelju i Bogu. Bog može djelovati samo u potpunoj čovjekovoj slobodi. On ne prisiljava nego nudi suradnju. Istina da nekada zahtijeva žrtvu, križ, gledano ljudskim očima, ali nagrada je na kraju veličanstvena. U našim životima sve želimo saznati unaprijed. Volimo biti ‘informirani’ pa kroz različite praznovjernosti ispitujemo svoju budućnost. To je potpuni znak nepovjerenja u našeg nebeskog Oca kao i njegovu brigu za nas. Marijinim vjerničkim stavom i povjerenjem dobivamo Božić, Boga u malom djetetu.
Koliko sam ja spreman povjerovati Bogu i koliko istinski želim doživjeti Božić mogu samo, promatrajući Mariju, zavapiti: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se i daj da progledam!“