Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Kako li je lijepo kad nas prijatelji ugodno iznenade. Dogodi se naime da i ne pomišljamo da bi se netko sjetio nekog važnog trenutka u mom životu, a kad tamo, svi moji prijatelji sabrani, širokih osmijeha čestitaju i donose svoje malene darove. Bog se ni u tome ne da nadmašiti. Kakva li tek on znade ugodna iznenađenja prirediti svojim prijateljima!
I danas u evanđelju ona prostodušna i draga Elizabeta kaže: „Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ To je čuđenje svih velikih ljudi. Veliki su upravo po tome što su bili svjesni svoje ljudske ograničenosti i svojih ljudskih slabosti. I onda se, naravno, čude kad ih Bog za nešto veliko izabire. I za nas je poruka jasna.
Bog računa na svakog od nas. I svatko od nas dobiva posebnu, jedinstvenu i nezamjenjivu ulogu. I dok se prostodušno čudiš otkuda tebi ta milost, ne plaši se. Ne plaši se Božjeg poziva i Božjeg izabranja. To je taj izazov i ta ljepota življenja s Bogom. To je ta avantura ispunjena naporom, ali i sviješću o Božjoj blizini i njegovoj podršci. Od Boga dolazi sve, on se želi upravo po tebi proslaviti i on će to i učiniti, snagom Duha Svetog i tvojom suradnjom. Ne znaš li da u cijelom svemiru Bog baš tebe gleda, baš na tebe računa, da si mu baš ti važan? Velik je Bog, on će to i učiniti.
