Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.« Riječ Gospodnja.
Komentar:
Današnja nedjelja naziva se „Nedjeljom Dobrog Pastira“ upravo prema Ivanovom Evanđelju. Govoreći o pastiru često pomišljamo isključivo na crkveno vodstvo, biskupe i svećenike; no u širem smislu svaki je čovjek nekome pastir. Zato je važno promotriti što Isus podrazumijeva pod pojmom: „Dobri Pastir“. Dobri pastir nema brigu samo za zajednicu nego za svaku pojedinu ovcu. Osobni odnos prema svakome čovjeku – svaku ovcu pastir naziva njezinim imenom. Dobri Pastir pronalazi sočne pašnjake i bistre izvore za svoje ovce. Ne napušta ih jer mu je do njih stalo. Spreman je založiti i svoj život za njihovu obranu od grabežljivaca. Od svojih ovaca traži potpuno povjerenje, želi da ga slijede. On ih ne tjera ispred sebe nego ide pred njima da im pokaže put. Isus sebe naziva vratima ovaca.
Postoje različiti putovi i mnoga vrata koja se otvaraju pred čovjekom u njegovu životu, no svi ti putovi i sva ta vrata vode u stranputicu. Jedino je Isusov put pravi jer on ne skrbi samo za tijelo nego i za dušu onima koji se stave pod njegovu skrb. Tko prođe kroz vrata – Krista, on ne baštini samo sočne pašnjake i bistre izvore na ovome svijetu nego i vječno blaženstvo. Nedjelja Dobroga Pastira posebno nas potiče na molitvu i žrtvu za naše duhovne pastire ali još više na molitvu za duhovna zvanja. „Žetva je velika a radnika malo, molite Gospodara žetve da radnika pošalje u žetvu svoju!“ Svaki poziv i svako zvanje veoma je važno i potrebno u današnje vrijeme i današnjem čovjeku no sva ta zvanja vode brigu samo o njegovoj prolaznosti dok duhovna zvanja posvećuju sebe i sve svoje snage u trajnoj brizi za neumrle duše. Bez dobrih i pobožnih svećenika, redovnika i redovnica narod ostaje izgubljen poput ovaca bez pastira i često je laki plijen najamnicima i razbojnicima.
