Muka Gospodina našega Isusa Krista
Slavljem Cvjetnice ili Nedjelje Muke Gospodnje Crkva ulazi u Veliki tjedan, čiji je vrhunac Sveto vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota).
Na Cvjetnicu se “Crkva spominje ulaska Krista Gospodina u Jeruzalem da dovrši svoje vazmeno otajstvo. Zato se u svim misama vrši spomen toga Gospodnjeg ulaska, prije glavne mise ophodom ili svečanim ulazom, a prije drugih misa običnim ulazom” (Rimski misal, 164).
Osim spomena Gospodnjeg ulaska u Jeruzalem, u Misi Cvjetnice, nakon drugog čitanja čita se povijest Gospodnje muke. Nju mogu “čitati i čitači laici, no riječi Kristove, ako je moguće, neka budu pridržane svećeniku” (usp. Rimski misal, 173).
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu čita se uvijek na Veliki petak, a na Cvjetnicu u godini A čita se Muka po Mateju, u godini B po Marku, a u godini C po Luki.
Kako bi se olakšalo čitanje Muke, u nastavku se mogu preuzeti tekstovi Muka po Mateju, Marku, Luki i Ivanu koji su raspoređeni tako da se mogu čitati po ulogama:
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju – Cvjetnica, godina A
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku – Cvjetnica, godina B
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Luki – Cvjetnica, godina C
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu – Veliki petak Muke Gospodnje
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Kušajte i vidite
Luka u evanđelju zapisuje Isusovu najdublju želju: „Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.“ Njome ove Cvjetnice započinje navještaj Muke. Njome je započela i prva misa u kojoj je Gospodin odredio način na koji će se njegova želja ostvarivati, tj. kako će ostati prisutan među nama do svršetka svijeta. Najveće je to i neusporedivo čudo u kojem kruh i vino postaju Kristovo Tijelo i Krv.
Razmatrajući što je Isus pretrpio da bi svoju želju ispunio, gledamo prema vlastitim plemenitim željama. Ljudi imaju želju sve proniknuti, pa i Božje tajne, što nikad neće biti moguće. Kad bismo mogli dokazati kako se Božja stvarnost isprepliće s našim životima, onda bismo tu stvarnost i sami mogli stvoriti pa ne bi bilo potrebe za vjerom.
Čovjek zahvaljujući znanstvenom napretku može nešto objasniti do određene razine, ali dalje od toga nikada neće dokučiti jer Bog je uvijek veći od ljudskih mogućnosti. U toj veličini Bog se spušta među nas ispunjavajući svoju želju za bliskošću s čovjekom. Ona se ispunjava na svakoj misi koja nije tek prisjećanje povijesne Kristove muke, ili samo slika ili simbol njegove smrti i uskrsnuća, nego je njegov spasiteljski čin, stvaran događaj sada i ovdje u kojem se kalvarijska žrtva ponovno prikazuje, ali ne na krvni, tjelesni način, nego na nov i poseban, nekrvni, na sakramentalni način. Krist ne umire svaki dan iznova, on je umro samo jednom, ali istinski se žrtvuje na svakoj misi, njegova se žrtva uprisutnjuje i u prilikama kruha i vina on nam daje stvarno svoje Tijelo i Krv.
Svjestan da neki ljudi ne mogu to vjerovati, Gospodin ih ne ostavlja izvan svoje čežnje, nego i njima potvrđuje da je mudro vjerovati mu na riječ. Najizravnije su potvrde euharistijska čuda diljem svijeta koja je u novije vrijeme sistematizirao bl. Carlo Acutis. Svesrdno preporučam to istraživanje, koje nastavljaju njegova obitelj i prijatelji, dostupno i na hrvatskom jeziku, uz napomenu da se Crkva ne igra sa svojim svetinjama i ni po koju cijenu ne dopušta da se njezinim najsvetijim relikvijama približe lažna čuda koja inscenira đavao, otac prijevare.
Ako vam je daleka prošlost ludbreško čudo presvete Krvi, pročitajte što se dogodilo 2008. u poljskoj Sokółki: „Posvećena hostija promijenila se u ljudsko srčano mišićno tkivo, koje živi, ali i neizmjerno trpi, u srce koje je u stanju agonije.“ Ili 1996. u Buenos Airesu, 2006. u Meksiku i što znanost tvrdi o tome ili o bl. Alexandrini koja je 13 godina živjela blagujući samo svetu pričest.
Još bolje, ne oglušite se na biblijski poziv „kušajte i vidite“ kako Gospodin danas svom dušom čezne darovati svoj život svakome tko mu povjeruje i budite njegovo jedinstveno čudo sada i ovdje.
preč. Ivica Cujzek
