Čitanje svetog Evanđelja po Luki:
U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: „Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.“ Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu:’Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.“ Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: „Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh toliko vjere.“ Kad se oni koji bijahu poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava. Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: ISTINA ZA SVA VREMENA
Jedna mlada majka, koja je sa svojim djetetom počela redovito dolaziti na misu i pozornije slušati Božju Riječ i propovijedi, primijetila je: „Pa Crkva neprestano naviješta isto i propovijeda isto. Zato valjda i traje dvije tisuće godina!“ Doista, Crkva vjerno čuva Isusov nauk a on je za sva vremena. Isus ne podliježe pomodarstvu i dnevnoj politici niti populizmu nego ono što naučava i čini je: Istina za sva vremena!
Današnja čitanja, osobito prvo, naglašavaju kako je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, sebi slična, kako bi čovjek bio sposoban s Bogom vječno uživati u njegovu Kraljevstvu. Dok Salomon hvali pogane koji dolaze iz tuđine da u hramu upoznaju pravoga Boga, Pavao kritizira vlastiti narod što od pravoga Boga tako brzo prelaze u neke nove pokrete koji u biti Boga guraju u stranu a u središte stavljaju pojedine „karizmatike“ koji ih povlače za sobom.
Evanđelje je predivan primjer vjere jednog poganskog satnika ali i kritika Židovima kod kojih je vjera često mlaka. Zgoda sa satnikom pokazuje moć zagovornika pred Bogom. Satnik se ne osjeća dostojnim sam stati pred Isusa pa se obraća židovskim starješinama moleći ih da se oni zauzmu za njegovu potrebu. Iz toga vidimo kako je važno imati određene svece i blaženike u nebu preko kojih lakše dopiremo do Boga. Naša najveća zaštitnica i zagovornica je Blažena Djevica Marija a iza nje slijedi plejada mučenika, svetica i svetaca koji Boga gledaju licem u lice.
Zato Crkva preporučuje vjernicima da na krštenju nadijevaju imena svetaca svojoj djeci kako bi imali sigurne zaštitnike i zagovornike na nebu. Sveci nam služe kao primjeri, kako valja živjeti ugađajući najprije Bogu a ne ljudima, te kako ljubeći istinski sve ljude dolazimo do Boga. U našoj matici krštenih sve više ima nekih čudnih i stranih imena a sve rjeđe nadijevamo djeci kršćanska, katolička hrvatska imena. Zar i to nije samo pomodarstvo i populizam.
