Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?« Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?« I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!« Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube. Riječ Gospodnja.
KOMENTAR: Dan Gospodnji ili čovjek
Pred nama su dva događaja koji su se zbili u subotu – Dan Gospodnji: trganje klasja i ozdravljenje u sinagogi. Prema Zakonu oba su bila kršenje subote. Isus ne dokida zakon ni proroke nego ih dopunja. On u prvi plan ili još bolje u središte svega stavlja čovjeka. Onda stvari izgledaju malo drugačije: nije čovjek radi subote nego subota radi čovjeka.
Farizejima je bilo bitno paziti da se u potpunosti izvršava Zakon i oštro bi reagirali na svako kršenje zakona. Prvi primjer: jedne subote Isus je na putu prema naseljenom mjestu. Prate ga učenici koji su gladni. Prolaze pokraj zrelih usjeva i neki od njih su trgali klasove pšenice i žvakali zrnje. Time su prekršili Zakon koji je subotom branio bilo kakvu aktivnost. Isus opravdava učenike jer to kršenje nije bilo iz obijesti, zloće ili himbe nego iz najprirodnije potrebe za malo hrane.
Drugi primjer: Isus je u subotu u sinagogi na molitvi i razmatranju riječi Božje. Dovode pred njega čovjeka usahle ruke. Može li taj čovjek pričekati do drugoga dana? Hoće li Isus biti još tu? Zato Isus ponovo krši Zakon radi čovjeka kojega stavlja u sredinu, u središte svoga djelovanja i naučavanja. Bog neizmjerno voli čovjeka i koristi svaku mogućnost da mu pritekne u pomoć samo ako je ovaj spreman na iskreni susret s Bogom. Isusovo pitanje farizejima: „Je li dopušteno subotom činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti“? ostaje često bez odgovora i kod modernog čovjeka. Danas se otišlo u drugu krajnost. Dan Gospodnji, nedjelja više ne postoji kao dan odmora, zahvale, dan obitelji, molitve, svete mise nego je pretvoren u dan rada, napora, nadoknađivanja svega onoga što se kroz tjedan propustilo.
Čovjek više nije središte Božjeg i ljudskog interesa nego samo kapital. To dovodi do porobljavanja čovjeka u njegovom duhovnom i materijalnom svijetu. To čovjeka unesrećuje i otuđuje ga od njega samoga a onda i od Boga.
